KADA PLANINA ISPUNI DJEČAKOV SAN
Postoje želje koje čovjek izgovori usputno i zaboravi ih već narednog dana.
A postoje i one druge.
Tihe, iskrene i čiste dječije želje koje dolaze pravo iz srca.
Kad jedan devetogodišnji dječak poželi da svoj nadolazeći deseti rođendan proslavi na vrhu planine, tada se čini kao da se cijeli kosmos udruži da tu želju ispuni.
Vrijeme se popravi.
Ljudi se organizuju.
Planina otvori svoje srce.
I desi se priča koja ostane trajno zapisana u ljudima.
Dobre i iskrene misli uvijek pronađu svoj put.
Ovaj dječak nije sumnjao u svoju želju. Uz sebe je imao svog najvećeg pratioca, čuvara i oslonac kroz život, svoju mamu Nermu. Poznavajući svog dječaka, prepoznala je iskrenost tog sna i poželjela ga jednako snažno kao i on. Pustila je želju da ode prema nebu i zamolila prirodu, život i kosmos da usliše jednu malu, skromnu, ali potpuno iskrenu dječiju želju.
I tada su se počele slagati kockice mozaika koje samo ljubav, priroda, dobrota i iskrenost mogu složiti u jednu nestvarnu priču.
Izbor dana bio je subota, 09.05.2026. godine.
Plan aktivnosti Planinu Volim platforme.
Planina Visočica, vrh Subar (1820 m n.v.).
Iako su najavljeni loši vremenski uslovi, kiša, gusta magla i hladnoća, ništa nije moglo pokolebati volju da se jednom velikom dječaku ispuni njegova velika želja.
Svi smo dali svoj mali doprinos toj priči.
I tada je priroda još jednom pokazala svoju moć.
Kiša je stala i magla se podigla.
Sunce je izašlo kao pobjednik iz svoje vječne borbe sa oblacima Visočice i toplinom obasjalo lice dječaka koji je svoj rođendan dočekao na planinskom vrhu.
Torta, svjećice, osmijesi, zagrljaji i dječija sreća na gotovo dvije hiljade metara nadmorske visine postali su uspomena koja će živjeti mnogo duže od jednog dana.
Možda upravo u tome i jeste istinska vrijednost planine.
Planina čovjeku ne daje samo vrhove, kilometre i fotografije. Ona vraća vjeru u ljude, u zajedništvo, u porodicu, u iskrene emocije i jednostavne trenutke koji postaju najveće životne uspomene.
Upravo zbog toga Planinu Volim platforma kroz svoje aktivnosti nastavlja promovisati prirodu, planinarstvo, zdrav život i važnost boravka na planinama, posebno za djecu i mlade ljude.
Jer dijete koje zavoli planinu, prirodu i kretanje vrlo često izraste u zdravog, snažnog i ispunjenog čovjeka.
Možda će baš ova priča nekoga podstaći da napravi svoj prvi korak prema planini.
Da poželi svoj prvi izlazak na vrh.
Da provede više vremena sa svojom djecom u prirodi.
Da stvori uspomene koje se ne mogu kupiti.
Jer ponekad je za najveću sreću dovoljno samo malo ljubavi, dobra volja i jedan planinski vrh.
Sretan rođendan naš dragi Huseine Ahmetagiću.
Neka te kroz život prate zdravlje, sreća, hrabrost i ljubav prema prirodi, uz još mnogo uspješnih uspona na vrhove tvojih planina.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
VISOČICA PLANINA KOJA VAS ZAGRLI I NE PUŠTA
U dane vikenda 09. i 10. maja 2026. godine, prema planu aktivnosti Planinu Volim platforme , realizovana je dvodnevna planinarska tura na planini Visočica, jednoj od najljepših i najmističnijih planina Bosne i Hercegovine.
Iako vremenske prognoze nisu ulijevale optimizam, uz najave promjenjivih vremenskih uslova, kiše, guste magle i niskih temperatura, ljubav prema planini još jednom se pokazala jačom od svih prepreka. Odlučna i hrabra grupa planinara odlučila je krenuti prema visočkim grebenima vjerujući da planina uvijek nagradi iskrenu namjeru i poštovanje prema prirodi.
Ovaj pohod nije bio samo još jedna planinarska tura. Bio je to vikend ispunjen emocijama, prijateljstvom, snagom zajedništva i dokazom da planina često ostvaruje želje na najljepši mogući način.
USPON PREMA VRHU SUBAR I ROĐENDAN IZNAD OBLAKA
U ranim jutarnjim satima osmočlana grupa planinara započela je uspon sa lokaliteta Donja Tušila (1220 m n.v.) prema vrhu Subar, koji je u tom trenutku bio potpuno skriven gustim oblacima i maglom.
Razlog zbog kojeg je ova tura od samog početka imala posebnu emociju bio je nesvakidašnji plan jednog velikog dječaka. Njegova želja bila je da svoj deseti rođendan proslavi na planinskom vrhu, uz tortu, svjećice i prijatelje.
Vođeni iskrenom željom da dječakov san postane stvarnost, grupa je uz siguran tempo i više od 600 metara visinskog uspona nakon približno dva sata stigla na vrh Subar.
U trenutku dolaska vrh je još uvijek bio skriven u magli, ali upravo tada planina počinje pokazivati svoju čaroliju. Oblaci su se polako razmicali, sunce je počelo probijati kroz sivilo, a pred planinarima su se otvarali prvi vidici prema beskrajnim visočkim prostranstvima.
Torta, svjećice, osmijesi, šampanjac i dječija sreća na gotovo dvije hiljade metara nadmorske visine pretvorili su taj trenutak u uspomenu koja će ostati trajno upisana u srcima svih učesnika.
Nakon odmora grupa nastavlja kretanje preko izdvojenih kamenih vrhova, prolazeći kroz nevjerovatne prizore proljetne planine. Ljubičaste rijeke šafrana i kaćuna, žuta polja jaglaca, zaostale bijele snježne krpe i beskrajni valoviti pejzaži stvarali su prizore koji su djelovali gotovo nestvarno.
Poseban utisak ostavio je amfiteatar između vrhova Subar, Vito i Mokre stijene, prostor surove ljepote i potpune planinske tišine, gdje čovjek ima osjećaj da vrijeme nakratko staje.
Daljim spuštanjem kroz dolinu, uz žubor planinskih potoka i šarenilo proljetnog cvijeća, grupa dolazi do jednog bezimenog vrha sa kojeg se pružao veličanstven pogled prema Tušilskoj dolini, Bjelašnici i okolnim visočkim grebenima.
Pošto vrh nije imao ime, učesnici ture tog dana simbolično su ga nazvali Huseinov vrh (1530 m n.v.), u čast dječaka čiji je rođendan planina tog dana učinila posebnim.
Povratak je nastavljen pored vodopada potoka koji dolazi iz pravca ledeničkog područja “Nade”, sve do Tušila gdje je druženje nastavljeno u toploj i vedroj atmosferi.
Umorni, ali istinski sretni, planinari su tog dana nosili osjećaj da su zajedno učestvovali u ostvarenju jedne velike i iskrene dječije želje.
GREBENIMA VISOČICE PREMA VRHU DŽAMIJA
Visočica nije planina za jedan dan.
Opijeni njenom ljepotom i željom da istraživanje ove magične planine bude nastavljeno, grupa je i narednog jutra krenula prema novim visočkim prostranstvima.
U nedjelju 10.05.2026. godine, sa lokaliteta Poljice (1550 m n.v.), započelo je istraživanje jugozapadnog dijela Visočice, sa planom da se grebenskim putem preko Ljeljena stigne na najviši vrh planine – Džamija (1967 m n.v.), te dalje prema vrhu Vito.
Jutro je bilo prohladno, ali vedro. Sunce koje se probijalo kroz potpuno čisto plavo nebo ubrzo je zagrijalo planinske pašnjake i kamene grebene.
Planirani polazak nakratko je odgođen zbog dolaska učesnika iz PD Planina Sarajevo, čiji je organizator izrazio želju da nam se pridruži i zajednički realizujemo turu.
Tako je prvobitna desetoročlana grupa ubrzo prerasla u impozantnu kolonu od ukupno 34 planinara i planinarke, koja se poput vijugave linije kretala beskrajnim prostranstvima Visočice.
Uz odmjeren tempo i sigurno vođenje, grupa se kretala dijelovima neoznačenih planinarskih pravaca, što je dodatno pojačalo osjećaj avanture i istinskog planinskog ambijenta.
Nakon nešto više od dva sata hoda grupa dolazi na vrh Mali Ljeljen (1860 m n.v.), gdje je napravljen kraći odmor uz fotografisanje i uživanje u nevjerovatnim pogledima.
Nastavak ture vodio je valovitim grebenom preko Velikog Ljeljena (1963 m n.v.) sve do najvišeg vrha Visočice , Džamija (1967 m n.v.), na koji grupa uspješno dolazi nešto prije 13 sati.
Na vrhu su planinare dočekali beskrajni horizonti i pogledi prema Prenju, Bjelašnici, Treskavici i dubokim dolinama koje okružuju ovu planinu.
Nakon zasluženog odmora uslijedio je silazak sjevernom stranom vrha kroz kameniti teren prekriven zaostalim snježnim krpama, koje su na pojedinim dijelovima zahtijevale dodatni oprez pri kretanju.
Snijeg, hladan planinski vjetar i surovi kamen davali su osjećaj prave visokogorske aktivnosti i podsjećali koliko planina uvijek traži poštovanje i koncentraciju.
Sigurnim spuštanjem grupa dolazi do lokaliteta Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine – Nekropole stećaka Jezero, jednog od najznačajnijih srednjovjekovnih lokaliteta na prostoru Visočice.
Nakon kraćeg odmora i nastavka prema bivku Zoran Šimić, gdje je donesena je odluka da se zbog umora pojedinih učesnika, dužine ture i vremenskog kašnjenja planirani nastavak prema vrhovima Parić, Delalaš i Vito ostavi za naredni dolazak.
Povratak je nastavljen preko prevoja između vrhova Parić i Uteklić prema Poljicama, gdje grupa uspješno dolazi oko 18 sati.
Na licima učesnika bila je vidljiva ona posebna mješavina umora, zadovoljstva i unutrašnjeg mira koju može dati samo planina.
LJEPOTA KOJOJ SE UVIJEK VRAĆAMO
Visočica je jedna od onih planina koje čovjeka ne osvoje samo svojim vrhovima, nego osjećajem koji ostavljaju duboko u njemu.
Njeni beskrajni travnati grebeni, kameni vrhovi, izvori hladne vode, proljetno cvijeće i nevjerovatna tišina imaju moć da čovjeka potpuno odvoje od svakodnevnice i vrate onome što je istinski važno.
Planina vas uzme u svoj zagrljaj tako snažno da je teško otići. Niste je još ni napustili, a već vam nedostaje. Ne govori, a čujete njen poziv. Ne obećava ništa, a daje mnogo više nego što ste očekivali.
Upravo zbog toga aktivnosti koje realizuje Planinu Volim platforma nisu samo obični planinarski izleti. One postaju prostor povezivanja ljudi, stvaranja prijateljstava, pomjeranja vlastitih granica i upoznavanja najljepših dijelova prirodne baštine Bosne i Hercegovine i regiona.
Kroz planinarstvo, visokogorstvo i outdoor aktivnosti gradimo kulturu zdravog života, poštovanja prirode i zajedništva, stvarajući uspomene koje ostaju mnogo duže od samog puta.
Jer planina ne mijenja samo pejzaže kroz koje prolazimo.
Planina mijenja i nas same.
Do novih planinarskih tura…
Vaš Planinu Volim
Dževad Bektašević
https://www.instagram.com/p/DYNDGdbDLy9/?img_index=1
ČETIRI ETAPE VIA APSYRTIDES, KROZ DIVLJINU I KAMENU LJEPOTU OTOKA CRESA
U periodu od 01. do 03. maja 2026. godine, kroz saradnju sa Planinarskim društvom Novo mesto iz Slovenije, realizovana je višednevna planinarska aktivnost na otoku Cresu, tokom koje je grupa od 22 planinara uspješno prešla četiri etape poznate planinarske transverzale Via Apsyrtides.
Ova jedinstvena planinarska ruta povezuje krajnji sjever cresko-lošinjskog otočja od rta Jablanac na Cresu, sa južnim dijelom otočja i rtom Radovan na Iloviku. Ukupna dužina transverzale iznosi 149 kilometara raspoređenih kroz 11 etapa različite zahtjevnosti, sa ukupno oko 4000 metara uspona.
Naziv Via Apsyrtides potiče još iz antičkog vremena kada su Cres i Lošinj zajednički nosili ime Apsyrtides. Staza danas predstavlja spoj prirodne i kulturne baštine, povezujući stare pastirske puteve, kamene suhozide, visoravni, šumske predjele, maslinike, primorska sela i istorijske lokalitete.
Tokom cijelog pohoda vladala je izuzetno prijatna i prijateljska atmosfera, uz međusobnu podršku učesnika, odličnu organizaciju i sigurno vođenje ture koje je besprijekorno realizovao organizator Martin Luzar.
Prva etapa realizovana je u petak 01.05.2026. godine.
ETAPA 1 – RT JABLANAC – BELI
Pristup etapi izveden je vozilima do lokaliteta Ivanje, odakle je grupa nastavila pješačenje 4,5 kilometra kroz naselje Konac spuštajući se prema uvali Jablanac, službenoj početnoj tački transverzale Via Apsyrtides.
PRAVAC KRETANJA:
Rt Jablanac – Konac – Ivanje – Kosmačev – Jama Čampari – Beli
Dužina etape iznosila je oko 9 kilometara, uz približno 405 metara uspona. Najviša tačka dostizala je 308 metara nadmorske visine, dok je procijenjeno vrijeme kretanja bilo oko četiri sata.
Sjeverni dio Cresa poznat pod nazivom Tramuntana ostavlja poseban utisak. Potpuno drugačiji od ostatka otoka, ovaj prostor djeluje gotovo nestvarno, spoj guste autohtone šume, kamenih visoravni, urušenih pastirskih zaselaka i strmih litica koje se obrušavaju prema moru.
Staza je prolazila kroz područja bogata hrastom, grabom i kestenom, uz mnoštvo zanimljivih prirodnih detalja i lokaliteta.
Poseban utisak ostavio je Konac, nekadašnji pastirski stan creskih plemićkih porodica Moise i Petris, koji se na starim kartama pojavljuje još krajem 17. vijeka. U tom području nekada se intenzivno razvijalo stočarstvo i eksploatacija drveta koje se brodovima izvozilo prema Veneciji.
Jedna od zanimljivijih tačaka bila je i lokva Kosmačev, najveća na Tramuntani, okružena bogatom vegetacijom i velikim biodiverzitetom. Na okolnim proplancima rastu brojne vrste divljih orhideja po kojima je Cres nadaleko poznat.
Dio staze prolazio je i pored Ladinog labirinta, najvećeg “land-art” kamenog labirinta na Tramuntani, inspirisanog staroslavenskom mitologijom i simbolikom proljeća i mladosti.
Po završetku etape grupa dolazi u mjesto Beli, jedno od najstarijih naselja na otoku Cresu, smješteno iznad impresivnih litica Kvarnera.
Subota 02.05.2026. godine bila je rezervisana za realizaciju druge i treće etape, sa polaskom iz Belog i završetkom u gradu Cresu, gdje je organizovano noćenje.
ETAPA 2 – BELI – PREDOŠĆICA
PRAVAC KRETANJA:
Beli – Gorica – Sis – Križić – Predošćica
Ova etapa važila je za jednu od tehnički i kondiciono zahtjevnijih dionica. Ukupna dužina iznosila je 10,5 kilometara uz približno 700 metara uspona. Najviša tačka staze bio je vrh Sis sa 639 metara nadmorske visine.
Kako se kretanje nastavljalo prema jugu otoka, šumski pejzaži Tramuntane postepeno su prelazili u kamenjarske pašnjake izložene snažnim udarima bure.
Sa visoravni i grebena otvarali su se impresivni pogledi prema Kvarneru, dok su iznad grupa planinara kružili bjeloglavi supovi, orlovi zmijari i sivi sokolovi.
Poseban značaj imao je lokalitet Sis, nekada važna bronzanodobna gradina sa koje su se nadzirali veliki dijelovi Kvarnera. Prema lokalnim predanjima, u kamenim humkama tog područja nekada se navodno skrivalo zakopano blago.
Staza je prolazila i područjima obraslim ljekovitom kaduljom, biljkom po kojoj je Cres poznat još od prve polovine 20. vijeka kada je eterično ulje kadulje sa otoka bilo izuzetno cijenjeno širom Evrope.
ETAPA 3 – PREDOŠĆICA – CRES
PRAVAC KRETANJA:
Predošćica – transverzala iznad Vodica – Cres
Treća etapa bila je nešto lakša i omogućila je opuštenije kretanje kroz otvorene pejzaže kamenjarskih pašnjaka i visoravni.
Ukupna dužina etape iznosila je oko 11 kilometara uz približno 220 metara uspona.
Ovaj dio otoka obiluje tragovima višemilenijskog života. Kroz predjele otvorenih pašnjaka nekada su prolazila stada creskih ovaca, autohtone otočke pasmine prilagođene surovim uslovima života na kamenu.
Staza je vodila i dijelovima stare Napoleonove ceste, građene još za vrijeme francuske uprave krajem 18. vijeka. Dijelovi puta ostali su očuvani u izvornom obliku sa kamenim rubnicima i starim popločanjima.
Spuštanjem prema Cresu pejzaž se postepeno mijenjao. Kamenjarske visoravni zamijenili su maslinici i mediteranska vegetacija, stvarajući potpuno drugačiji ambijent u odnosu na sjeverni dio otoka.
Maslinici oko grada Cresa predstavljaju najveće komplekse maslina na otoku, sa više od 130 hiljada stabala autohtonih sorti od kojih se i danas proizvodi izuzetno kvalitetno maslinovo ulje.
Dolazak u grad Cres označio je završetak dugog i sadržajnog planinarskog dana, uz zasluženi odmor i večernje druženje učesnika.
Nedjelja 03.05.2026. godine bila je rezervisana za četvrtu etapu.
ETAPA 4 – CRES – VALUN
PRAVAC KRETANJA:
Cres – Marina – Krčina – Vodovodni put – Valun
Četvrta etapa bila je tehnički najlakša, ali izuzetno bogata kulturnim i pejzažnim sadržajem.
Ukupna dužina iznosila je oko 14 kilometara uz približno 450 metara uspona.
Kretanje je započelo iz istorijskog jezgra grada Cresa, nekada malog utvrđenog srednjovjekovnog grada koji je svoj puni razvoj doživio tokom mletačkog perioda.
Staza dalje prolazi kroz područja starih maslinika, kamenih suhozida i mediteranskih pejzaža uz obalu creskog zaljeva.
Posebno zanimljiv bio je prolazak pored Franjevačkog samostana, jednog od najstarijih sakralnih objekata na Cresu, osnovanog još u 13. vijeku.
Kod lokaliteta Piskel grupa je prolazila kroz područje nekadašnjih izvora i starih creskih vrtova, dok je završni dio etape vodio prema veličanstvenom zaljevu Valun.
Poseban istorijski značaj ima crkvica Sv. Marka i čuvena Valunska ploča, jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika, koji svjedoči o zajedničkom životu starosjedilaca i doseljenih Hrvata još oko 1000. godine.
Po završetku etape realizovan je povratak prema gradu Cresu, odjava iz smještaja i organizovani prevoz prema trajektnoj luci Merag. Trajektnom linijom grupa prelazi prema luci Valbiska na otoku Krku, odakle je nastavljen povratak.
Četiri etape Via Apsyrtides nisu predstavljale samo planinarski izazov, već i posebno iskustvo upoznavanja jednog od najupečatljivijih prostora Jadrana.
Kretati se kamenim stazama Cresa znači prolaziti kroz pejzaže koje su hiljadama godina oblikovali ljudi, vjetar, more i surova priroda. Svaki korak nosi priču starih pastira, ribara, pomoraca i samotnih otočkih sela.
Upravo takve ture potvrđuju vrijednost planinarstva kao načina života, povezivanja ljudi i stvaranja uspomena koje ostaju mnogo duže od samog puta.
Planinu Volim kroz ovakve aktivnosti nastavlja graditi prepoznatljivu planinarsku priču regiona, povezujući ljubitelje prirode kroz kretanje, druženje, istraživanje i poštovanje prirodne i kulturne baštine.
Jer najljepše staze nisu uvijek one najlakše, već one koje nas promijene dok njima prolazimo.
Neke planine osvajamo korakom, a neke ostanu u nama zauvijek. Cres nije bio samo ruta kroz kamen i more, već podsjetnik da se najljepši pogledi u životu otkrivaju tek nakon dovoljno dugog uspona.
Novi termin nastavka kretanja etapama Via Apsyrtides dogovoren je za kraj oktobra 2026. godine.
Do novih planinarskih destinacija…
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
STOLAC, MUZEJ NA OTVORENOM (24–26. APRIL 2026)
Jedna od prepoznatljivih aktivnosti platforme Planinu volim, pored planinarstva i visokogorstva, jesu i Outdoor team building ture, programi koji kroz boravak u prirodi razvijaju i jačaju timski duh, uz istovremeno upoznavanje prirodnih i turističkih potencijala destinacija koje posjećujemo.
Upravo takva tematska aktivnost realizovana je u periodu od 24. do 26. aprila 2026. godine, kada smo predstavili ljepote i kulturne znamenitosti Stolaca, grada koji s pravom nosi naziv muzeja na otvorenom.
Prirodni okvir i karakter prostora
Raznolikost historijske i prirodne šarenolikosti ovog prostora vodi vas u dimenziju u kojoj se lako izgubi osjećaj za prolaznost vremena. Mali gradić smješten uz plahovitu i hladnu Bregava, koja izvire podno planine Hrgud na oko 120 m nadmorske visine, sa svojim živopisnim kanjonom i pritokama nakon 31 kilometra toka, na lokalitetu naselja Klepci, ulijeva se u Neretva i dalje prema Jadranskom moru.
Putovanje i simbolika mostova
Naš put prema Stocu kilometarski je dug, ali bogat sadržajem. Pri dolasku koristimo priliku da se susretnemo s temom voda i mostova, simbola koji ne spajaju samo obale rijeka, već i ljude, gradeći zajedništvo i snagu čovjeka kao društvenog bića. Takav primjer susrećemo u Konjic, gdje se nalazi Stari most. Izgrađen u osmanskom periodu, porušen 1945. godine, a obnovljen 2009. korištenjem originalne dokumentacije i dijelova izvađenih i korita Neretve, danas predstavlja autentičan simbol trajanja. Njegova ljepota inspirisala je i Lazara Drljaču, prvog akademskog slikara BiH, koji je veliki dio života proveo uz Neretvu i planinu Prenj.
Dolina Neretve i Bunski kanali
Nastavak puta pratimo dolinom Neretve, koja obavija Prenj sa tri strane, stvarajući specifične klimatske uslove. Nakon prolaska kroz Mostar, posjećujemo Bunski kanali, gdje se bistra i mirna Buna preko sedrenih slapova ulijeva u brzu Neretvu, stvarajući jedinstven prirodni fenomen.
Radimlja, kamena knjiga vremena
Dolaskom u Stolac, prvi susret sa njegovom historijom ostvarujemo na nekropoli Radimlja. Ovdje se nalazi 133 stećka sa izuzetno bogatim reljefnim prikazima koji više od 550 godina svjedoče o vremenu i ljudima ovog kraja. Iako je tokom austrougarskog perioda izgradnjom puta nekropola djelimično oštećena, ona i danas ostaje snažan i postojan zapis, knjiga u kamenu čije stranice nisu izbrisane. Danas je nacionalni spomenik BIH i pod zaštitom UNESCO-a.
Daorson, tragovi ilirske civilizacije
Nastavljamo prema uzvišenju i naselju Ošanići, na 290 m nadmorske visine, gdje se nalazi Daorson. Nekadašnji ilirski grad, razoren u 1. stoljeću prije nove ere, i danas impresionira monumentalnim kiklopskim zidinama građenim bez vezivnog materijala, svjedočeći o snazi jedne davne civilizacije.
Smještaj i ambijent starog Stoca
Dolaskom u Stolac smještamo se u Mehmedbašića kuća. Orijentalni ambijent, debeli kameni zidovi i autentičan enterijer vraćaju nas u vrijeme nekadašnjeg načina života, dok gostoprimstvo domaćina potvrđuje prepoznatljivu toplinu ovog kraja.
Hiža Maka Dizdara, susret sa poezijom
Jutro započinjemo posjetom Hiža Mehmedalije Maka Dizdara, gdje nas dočekuje naslijeđe pjesnika. Kroz autentičan ambijent i snažnu interpretaciju, doživljaj prerasta u duboku emociju, u kojoj se poezija i naslijeđe stećaka prožimaju u jedinstvenu cjelinu.
Stolac, slojevi historije kroz grad
Šetnjom kroz grad dolazimo do Careva džamija u Stolcu iz 16. stoljeća, sa prepoznatljivim ukrasima i značajem. U njenoj blizini se nalazili sahat-kula, dok je nekadašnja musafirhana i zanatski objekti su nestali kroz urbane promjene.
Uz obalu Bregava nižu se objekti različitih epoha: Ćuprijska džamija iz 1736. godine, Inat most sa pet nejednakih lukova, brojni mlinovi, kao i „Tekija i centar za istraživanje duhovne kulturne baštine BiH Stolac” iz čijeg dvorišta je vidljiv luk i tabla Sarinog mosta „Ovaj most sagradi Sara Kašiković 1899”.
Prirodni fenomeni Bregave
Poseban doživljaj pruža vodopd Provalije Stolac, gdje se voda preko sedrenih barijera obrušava u snažnom i skladnom ritmu prirode. U podnožju vodopada pravimo pauzu uz tradicionalni ručak i degustaciju pastrmke iz Bregave.
Vidoški grad, pogled kroz vrijeme
U predvečerje obilazimo Stari grad Vidoški, srednjovjekovnu tvrđavu sa ostacima 13 kula. Njene zidine i danas svjedoče o značaju ovog prostora, dok pogled sa tvrđave, posebno u vrijeme zalaska sunca, ostavlja snažan i upečatljiv dojam.
Večernja atmosfera i zajedništvo
Veče provodimo šetnjom uz Bregavu, obilaskom mosta za Adu i parka posvećenog pjesniku Maku Dizdaru, uz druženje i tradicionalne slastice, u ambijentu koji spaja i noć, svjetlost i tišinu.
Nedjelja, završni doživljaji
Treći dan započinjemo nastavkom obilaska prirodnih ljepota, posjetom vodopadu Pjene Stolac, kompleksu vodopada, mlinova i virova. Šetnjom i prelaskom kamenog mosta Begovine dolazimo do istoimenog naselja povezanog sa Ali-paša Rizvanbegović, čime dodatno zaokružujemo historijsku priču ovog kraja.
Ukupno 30 nacionalnih spomenika na području Stolca potvrđuju njegovu izuzetnu vrijednost i autentičnost, čineći ga jedinstvenim prostorom susreta prirode i historije.
Povratak i završni utisci
Na povratku se zaustavljamo na Fortica uređeni i sadržajni vidikovac iznad Mostar, gdje pogled na grad i dolinu Neretve simbolično zatvara ovu priču a posjet stijeni vidikovaca na ušću rijeke Drežanke u Neretvu stavlja tačku na kompletnu priču.
Tri dana ispunjena sadržajem, emocijom i zajedništvom ostavljaju snažan trag. Impresije se sabiraju dugo, ali ono što ostaje trajno jeste osjećaj povezanosti sa prirodom, ljudima i prostorima koje smo prošli.
Upravo to je suština djelovanja platforme Planinu volim, kroz ovakve ture otkrivamo skrivene ljepote i pronalazimo vlastiti dio sreće koji nosimo sa sobom.
VAS I PLANINU VOLIM
Dževad Bektašević
KONJUH – PROLJEĆE KOJE OSVAJA VISINE
Ovaj vikend proveli smo na magično lijepoj planini Konjuh, u vremenu kada se priroda nalazi između dva godišnja doba. Zima još uvijek ne odustaje, ali proljeće strpljivo i sigurno osvaja. Iz dolina koje su već ozelenile, preko šuma koje su izlistale, pa sve do vrhova gdje se još uvijek zadržavaju posljednje bijele fleke snijega. Upravo ta smjena godišnjih doba dala je Konjuhu posebnu čar i snagu doživljaja.
Vjesnici proljeća osvajaju planinu metar po metar. Od rascvjetalih perunika u nižim dijelovima, do kaćuna koji se tek bude i probijaju kroz snijeg na većim visinama. Priroda ovdje priča priču koju treba doživjeti, ne samo vidjeti. Konjuh nas je dočekao obasjan toplinom proljetnog sunca, miran, čist i gotovo uspavan, kao da odmara nakon duge i teške zime.
Posebnu vrijednost ovom vikendu dali su naši gosti iz Planinarskog društva Đakovo iz Republike Hrvatske, koji su imali priliku upoznati svu raskoš ove planine. Iako geografski relativno blizu, nepredvidive vremenske prilike više puta su odgađale realizaciju ove ture. Zato se izbor termina pokazao kao pun pogodak, ovaj put Konjuh je zablistao u svom najljepšem izdanju.
PRVI DAN – PUT KA NAJVIŠEM VRHU
Subota, 18.04.2026. godine, bila je rezervisana za uspon na najviši vrh planine. Polazak je bio iz Zobika, kod pješačkog željeznog mosta, a ruta nas je vodila preko Varde (791 m), Vinkovačke kose, Malog Konjuha (1191 m), pa sve do Velikog Konjuha (1328 m).
Toplina sunca nas je mamila na duži odmor, ali nas nije uspavala. Naprotiv, energija prirode i pogled sa vrhova davali su dodatni motiv za nastavak. Nakon kraće pauze, nastavljamo spuštanje prema Zavraći, a zatim valovitim usponom dolazimo do kultne planinarske lokacije, kuće Zidine. Tu pravimo zasluženi predah uz kafu, sabirajući utiske i upijajući tišinu planine.
Ruta se zatim nastavlja preko Jezerca, a ono što smo osvojili trebalo je i vratiti, sigurno, odmjereno i u ritmu grupe spuštamo se nazad prema Zobiku. Nakon nepunih 10 kilometara i oko 1050 metara visinskog uspona, vraćamo se ispunjeni, zadovoljni i sa onim posebnim osjećajem slatkog umora koji nosi planina.
Dan završavamo u Etno avliji Mačkovac, gdje nas dočekuju toplina ambijenta, šum rijeke Oskove i gostoprimstvo koje se ne zaboravlja. Večera u tradicionalnom ambijentu, uz lagane zvuke muzike uživo, bila je savršen završetak dana. Nije trebalo mnogo da nakon toga utonemo u dubok i zaslužen san.
DRUGI DAN – MIR, SUNCE I ŠIROKI VIDICI
Nedjelja, 19.04.2026. godine, donijela je opušteniji ritam, ali ništa manje lijep doživljaj. Nakon jutra provedenog u prelijepom ambijentu Mačkovca, krećemo prema naselju Mrljevići (450 m), odakle započinjemo novu turu.
Ruta vodi preko Kozličaka (703 m), Kobilice (793 m), kote 850, zatim preko Nevesilja do vrha Zelemboj (1060 m). Dan kao stvoren za planinu, miran, topao, tih. Ovaj put smo sebi dozvolili i duže zadržavanje na vrhu, pa čak i trenutke potpunog opuštanja, ležeći na suncu i upijajući energiju prirode.
Spuštanje ide preko Konjske ravni (798 m) nazad prema Mrljevićima. Ruta dužine nepunih 10 kilometara sa oko 740 metara visinskog uspona zaokružila je još jedan kvalitetan planinarski dan.
Nakon uspješne ture, nagrada je bila logična, povratak u Etno avliju Mačkovac na ručak i završno druženje. Uz osmijehe, zadovoljstvo i obećanje da se Konjuhu ponovo vraćamo, zatvorili smo još jedno poglavlje ispunjeno prirodom, energijom i zajedništvom.
PLANINU VOLIM – VIŠE OD TURE
Ova tura bila je mnogo više od planinarenja. Bila je to priča o širokim pogledima, o šarenilu proljetnih cvjetova, o endemskim perunikama, ljekovitom bilju i onim sitnim, skrivenim detaljima koje otkrivate samo ako znate gledati.
Kroz platformu Planinu Volim, svaka staza dobija dodatnu vrijednost. Tu se ne pronalaze samo putevi kroz prirodu, već i mali, lični komadi sreće, u tišini šume, u pogledu sa vrha, u razgovoru sa ljudima koji dijele istu strast.
Sa ovakvih tura ne nosite samo fotografije. Nosite emociju, energiju i onu posebnu vrstu ljubavi prema prirodi koja ostaje dugo nakon povratka kući.
Konjuh nas je još jednom podsjetio zašto se vraćamo planini. I zašto ćemo se uvijek vraćati.
Do novih planinarskih tura.
Vas i planinu volim
Dževad Bektašević
RUDOLFOV PUT – NOVO MESTO (SLOVENIJA)
Realizujući plan aktivnosti platforme Planinu volim, za 2026. godinu, uspješno je realizovana planinarska tura „Rudolfov put“ u Novo mesto, uz posjetu Planinarskom društvu Novo mesto. Ova aktivnost još jednom je potvrdila kontinuitet dugogodišnje saradnje, međusobnog povjerenja i zajedničkog djelovanja na promociji planinarstva i prirodnih vrijednosti.
Istorijska i prirodna vrijednost rute
Pješačko-biciklistička ruta „Rudolfov put“ duga je oko 40 kilometara i prati granice nekadašnje gradske četvrti Rudolfswerth, čije osnivanje datira od 07. aprila 1365. godine, kada ju je poveljom osnovao Rudolf IV Habsburški. Od tada se ustalio naziv „Novo mesto“, koji je u službenoj upotrebi od 1918. godine. Danas ovaj grad broji preko 22.000 stanovnika i predstavlja značajan kulturni i prirodni centar jugoistočne Slovenije.
Ruta prolazi kroz izuzetno očuvane pejzaže, šumske predjele, brežuljke, vidikovce i vinograde, nudeći savršen spoj prirode, historije i aktivnog boravka na otvorenom. Upravo takva raznolikost čini Sloveniju jednom od najprivlačnijih destinacija za planinare, gdje se prirodne ljepote nadopunjavaju toplinom ljudi i iskrenim gostoprimstvom.
Realizacija ture
Tura je realizovana u periodu od 10. do 12. aprila 2026. godine uz učešće šest planinara/ki, članova PD Novo mesto iz Bosne i Hercegovine. Početna tačka je Češča vas (Olimpijski centar Novo mesto).
Pješačenje je započelo u 06:00 sati i trajalo je ukupno deset sati, uključujući planirane pauze. Ukupna pređena dužina iznosila je nešto manje od 40 kilometara, uz visinski uspon od približno 1000 metara. Tura je realizovana u skladu sa planom, uz visok nivo organizacije, sigurnosti i timske koordinacije.
Druženje, priznanja i značaj saradnje
Po završetku pješačenja upriličen je prigodan kulturni program, u duhu planinarske dugogodišnje saradnje i međusobnog uvažavanja. Tom prilikom, Planinarskom društvu Novo mesto uručena je fotografija sa uspješnog uspona na Mont Blanc (4810 m n.v), realizovanog 18.08.2025. godine.
Poseban trenutak ove posjete bilo je uručenje priznanja „Srebrena zvijezda“, koje je Planinarski savez Slovenije dodijelio Dževadu Bektaševiću za njegov lični doprinos promociji i razvoju planinarstva. Ovo priznanje predstavlja ne samo ličnu čast, već i potvrdu zajedničkog rada, predanosti i vrijednosti koje platforma Planinu volim, kontinuirano njeguje kroz svoje aktivnosti.
Zahvalnost domaćinima
Neizmjerna zahvalnost upućuje se domaćinima PD Novo mesto na izuzetnom gostoprimstvu, vrhunskoj organizaciji i profesionalnom odnosu tokom realizacije kompletnog programa. Posebna zahvalnost ide porodici Mlakar Marjeti i Boži, čija je toplina i posvećenost ovo putovanje upisala u knjigu nezaboravnih iskustava.
Slovenija se još jednom pokazala kao zemlja u kojoj se priroda, ljudi i planinarska tradicija susreću u savršenoj harmoniji, ostavljajući snažan utisak na svakog posjetioca.
Ova tura dodatno je učvrstila veze između planinara iz Bosne i Hercegovine i Slovenije, potvrđujući da planinarstvo nije samo kretanje kroz prirodu, već i prostor susreta, prijateljstva i zajedničkog rasta.
Do novih planinarskih destinacija.
Vas i Planinu volim,
Dževad Bektašević