MJESTO GDJE PLANINA DODIRUJE MORE,
A LJUDI OSTAJU U SRCU
Postoje mjesta kojima se radujete prije polaska. Postoje mjesta sa kojih se teško vraćate. A postoje i ona rijetka kojima se vraćate iz godine u godinu, ne zato što ste ih do kraja upoznali, već zato što svaki novi dolazak otkrije nešto što prethodni nije uspio ispričati.
Takav je Pelješac.
Planom aktivnosti Planinu Volim platforme, u periodu od 23. do 28. juna 2026. godine, realizovana je sedmodnevna outdoor tura na drugom po veličini hrvatskom poluotoku. Cilj aktivnosti bio je upoznavanje prirodnih, kulturnih i historijskih vrijednosti Pelješca kroz planinarenje, aktivan odmor i istraživanje njegovih brojnih skrivenih ljepota.
Poluotok između planine i mora
Pelješac je dug oko 65 kilometara, površine približno 355 km², sa više od 200 kilometara razvedene obale, koju čine desetine uvala, rtova, šljunkovitih i pješčanih plaža te kristalno čisto Jadransko more.
Na poluotoku danas živi oko 6.500 stanovnika, raspoređenih u četiri općine: Ston, Janjina, Trpanj i Orebić. Upravo ta mala naselja čuvaju ono najvrjednije, tradiciju, autentičnost i način života koji se stoljećima nije mnogo promijenio.
Pelješac pripada području izuzetne biološke raznolikosti. Na njegovim padinama rastu guste šume alepskog i crnog bora, makija, vrijes, kadulja, smilje i brojne druge mediteranske ljekovite biljke. Ovdje obitavaju rijetke vrste ptica grabljivica, sove ušare, čagljevi, lisice, divlje svinje i brojne vrste gmizavaca, među kojima se posebno ističe poskok, zbog čega je najviši vrh Pelješca u narodu poznat i kao Mons Vipera (Zmijsko brdo).
Pelješac je istovremeno i jedno od najpoznatijih hrvatskih vinogradarskih područja.
Njegove kamene sunčane padine daju jednu od najcjenjenijih autohtonih sorti vinove loze Plavac mali, od koje nastaju svjetski poznata vina Dingač, Postup, Plavac, Potomje i druga vrhunska crna vina koja su postala zaštitni znak cijelog poluotoka.
Ljudi su najveća vrijednost Pelješca
Prirodne ljepote mogu osvojiti pogled ali ljudi osvajaju srce.
Već dugi niz godina Planinu Volim platforma ostvaruje uspješnu saradnju sa obitelji Antunović iz Kune Pelješke, koja je svojim radom, predanošću i ljubavlju prema rodnom kraju razvila prepoznatljivo porodično gospodarstvo Agroturizam Antunović.
Njihova priča nije nastala preko noći. Nastajala je godinama, kroz svakodnevni rad, odricanja i vjeru da se poštenim odnosom prema zemlji, domaćim životinjama, gostu i vlastitoj tradiciji može stvoriti nešto posebno.
Na njihovom imanju gotovo da ne postoji segment koji nije dio jedne zaokružene porodične priče.
Poljoprivredna proizvodnja, vinogradi, maslinici, uzgoj stoke, domaći sirevi, suhomesnati proizvodi, povrće, vlastita konoba, apartmanski smještaj visoke kategorije i iskreno gostoprimstvo čine jedinstvenu cjelinu u kojoj gost vrlo brzo prestaje biti gost i postaje dio porodice.
Nena, Josip, Jasmina, Milo i najmlađi Josip svojim osmijehom, jednostavnošću i iskrenošću ostavljaju trag koji se teško može opisati riječima.
Zbog toga se nakon svakog odlaska ne postavlja pitanje hoćemo li ponovo doći, nego koliko još dana treba čekati do novog susreta.
Aktivan odmor koji se pamti
Ovogodišnji boravak protekao je u znaku toplog mediteranskog juna/ lipnja.
Dok većina turista dane provodi isključivo na plažama, naši domaćini vrijedno su radili na poljima.
Upravo u tom periodu počinje vađenje krompira (patata), jednog od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda poslije grožđa na kontinentalnom djelu Pelješca.
Učesnici ture su dali mali doprinos radu domaćina, pa su jutra protekla u zajedničkom vađenju i skupljanju krompira (patata).
Taj dio aktivnosti nazvali smo aktivni odmor, koji je bio mali doprinos i znak zahvalnosti ljudima koji nas godinama dočekuju otvorenog srca a nama prilika da iz prve ruke osjetimo koliko truda, znanja i ljubavi stoji iza svakog ploda koji kasnije dolazi na naš stol.
Nakon doručka slijedila su svakodnevna istraživanja skrivenih peljeških uvala, šljunkovitih plaža i kristalno čistog mora.
Sedam dana ispunjenih morem, suncem, razgovorima, smijehom i prijateljstvom.
Sigurnost uvijek ispred vrha
Centralni plan aktivnosti bio je uspon na najviši vrh Pelješca Sveti Ilija (961 m n.v.).
Međutim, tokom boravka temperature zraka prelazile su 35 °C, dok se otvorene kamene padine iznad Orebića dodatno zagrijavaju pod direktnim suncem.
Nakon konsultacija sa domaćinima i lokalnim planinarima donesena je odluka da se planirani uspon odgodi za naredni dolazak.
Planina će uvijek biti tu, sigurnost učesnika nema alternativu.
Umjesto uspona organizovan je sadržaj koji se pokazao kao pun pogodak.
Korčula, kameni biser Jadrana
Posljednji dan iskoristili smo za posjetu gradu Korčuli.
Brodom iz Orebića za svega petnaestak minuta stigli smo na otok koji se s pravom naziva jednim od najljepših srednjovjekovnih gradova Mediterana.
Korčula je šesti po veličini hrvatski otok, površine oko 279 km², sa približno 15.000 stanovnika.
Posebno je poznata po autohtonoj sorti bijelog grožđa Rukatac (Maraština), od koje nastaju kvalitetna dalmatinska bijela vina, ali i po sortama Pošip i Grk, koje su Korčulu učinile jednim od najpoznatijih vinskih područja Hrvatske.
Šetnja kamenim ulicama, gradskim zidinama, trgovima i starim palačama još jednom je potvrdila zašto Korčulu svake godine posjećuju stotine hiljada turista iz cijelog svijeta.
Pelješac nije samo destinacija, Pelješac je osjećaj
Ovo putovanje još jednom je pokazalo da vrijednost jednog mjesta ne čine samo njegove planine, plaže, more ili znamenitosti.
Najveće bogatstvo svakog kraja su ljudi.
Zato posebnu zahvalnost upućujemo obitelji Antunović, koja je svojim nesebičnim gostoprimstvom, vrhunskom uslugom, domaćom hranom, besprijekornim smještajem i iskrenim prijateljstvom učinila da se i ovog puta osjećamo kao kod vlastite kuće.
Naša dugogodišnja saradnja odavno je prerasla poslovni odnos.
Ona danas predstavlja prijateljstvo, međusobno povjerenje i zajedničku želju da kroz Planinu Volim platformu i Agroturizam Antunović promovišemo prirodu, održivi turizam, domaću proizvodnju, zdrav način života i vrijednosti koje se ne mogu kupiti.
Pelješac nas je još jednom podsjetio da najljepša putovanja nisu ona na kojima pređemo najviše kilometara.
To su putovanja na kojima upoznamo dobre ljude i upravo zbog njih znamo da ćemo se na Pelješac ponovo vratiti.
Do novog susreta…
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
VRANICA 2000+ CHALLENGE
PLES PREKO VRHOVA VRANIČKOG GOROSTASA
Subota, 13.06.2026.
Posebno ugovorenim terenskim prijevozom iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, makadamskim putem stižemo na lokalitet Lučine (1.650 m n.v.), smješten u podnozju Zec planine, sastavnom dijelu planinskog lanca Vranice. U neposrednu blizinu izvora rijeke Vrbas, na početnu tačku naše ture, dolazimo oko 09. sati.
Aktivnosti započinjemo ulaskom na označenu planinarsku stazu koja vodi prema Izvoru Vrbasa (1.710 m n.v.), smještenom u podnožju lokaliteta Dernečište. Sunčano jutro i vedro nebo nagovještavali su idealan planinarski dan, dok nas je hladan planinski vjetar podsjećao da se temperatura tokom prethodne noći spuštala do nule.
Već prvi cilj bio je vrh Šćit (1.949 m n.v.), prepoznatljiv po svom zaobljenom travnatom obliku i prostranim kolonijama borovnice koje poput zelenog tepiha prekrivaju njegove padine. Iako pitomog izgleda, direktni uspon predstavlja ozbiljan kondicioni izazov sa gotovo 300 metara visinske razlike. Izlaskom na vrh otvaraju se prizori koji se teško mogu opisati riječima. Čovjek ima osjećaj da stoji u središtu planinskog amfiteatra oko kojeg su poredani najljepši vrhovi Bosne i Hercegovine.
Pred nama su se redali Matorac, Zec, Romanija, Trebević, Jahorina, Treskavica, Bjelašnica, Prenj, Čvrsnica, Vran, Ljubuša, Kamešnica, Dinara, Cincar, Vlašić i mnogi drugi planinski divovi. Sve je djelovalo nestvarno, gotovo kao san. Ipak, svjež planinski povjetarac bio je tu da nas podsjeti da smo dio stvarnosti koju mogu doživjeti samo oni koji odluče krenuti u planinu.
Nakon uživanja na vrhu slijedi spuštanje grebenom prema prevoju Sikira (1.690 m n.v.), gdje uz kraći odmor i zanimljive geografske informacije uživamo u pogledima prema dolini Fojnice. Iznad nas se uzdiže zaobljeni vrh Debelo Brdo (1.862 m n.v.), a nakon njega nastavljamo poznati „vranički ples“ – gore, dole, pa ponovo više gore i još više dole. Tako izgleda prava Vranica.
Širokim grebenom nastavljamo prema vidikovcu i vrhu Tikva (1.975 m n.v.) u čijem završnom djelu staza prelazi u intenzivan uspon. Dolazak na vrh donosi novo buđenje i novu nagradu. Bijele snježne krpe na visokim vrhovima Prenja, Čvrsnice i Treskavice dodatno su uljepšavale panoramu koja je pratila svaki naš korak.
Spuštamo se na put ispod vidikovca Tikva te preko lokaliteta Vrata i zaravni Ravni Klek nastavljamo prema prvom vrhu izazova „Challenge 2000+“ vrhu Treskavica (2.023 m n.v.). Dalje slijedi blago spuštanje kroz cvjetne livade prošarane žutim i plavim nijansama, a zatim i intenzivan uspon kroz kleku prema vrhu Ločika (2.107 m n.v.).
Iako nas ove godine nije dočekalo procvjetalo endemično Vraničko zvonce, zbog dugog zadržavanja snijega na višim dijelovima planine, priroda nam je i dalje nesebično darovala svoje bogatstvo. Na vrhu Ločike pravimo dužu pauzu za ručak uz fantastične vidike i pogled na nastavak planirane trase.
Hladan vjetar ubrzo nas podsjeća da je vrijeme za nastavak puta. Spuštamo se prema Sarajevskim vratima (1.950 m n.v.), zatim uspinjemo na Kotu (2.028 m n.v.) i nastavljamo grebenom iznad Prokoškog jezera prema vrhu Krstac (2.069 m n.v.). Tu se nakratko opraštamo od pogleda na jezero i nastavljamo valoviti planinski ples prema najvišem vrhu Vranice Nadkrstacu (2.112 m n.v.).
Nakon toga posjećujemo i najzapadniji vrh Bijela Gromilica (2.072 m n.v.), vraćamo se na stazu te preko vrha Devetaci (2.004 m n.v.) ulazimo u završni intenzivni uspon prema Rosinju (2.059 m n.v.), posljednjem vrhu naše velike vraničke avanture.
Sunce se polako spuštalo prema horizontu. Vidici su bili veličanstveni, a lica učesnika ispunjena zadovoljstvom i ponosom. Iako je riječ o jednoj od rijetko organizovanih i zahtjevnijih trasa na Vranici, svi učesnici pokazali su izuzetnu fizičku spremnost, mentalnu snagu i potpuno povjerenje u plan ture i procjenu vodiča da će vremenski uslovi biti pogodni za njenu realizaciju.
Vrijeme nas je nagradilo od prvog do posljednjeg koraka. Tokom cijelog dana pratili su nas idealni uslovi za planinarenje, vedro nebo, izuzetna vidljivost i prijatne temperature. Takvi dani na planini ostaju dugo u sjećanju.
Nakon više od 23. pređena kilometra i preko 1.500 metara kumulativnog uspona, spuštamo se dodatnih 400 metara do Planinarskog doma Rosinj (1.680 m n.v.), gdje nas dočekuju draga lica planinara Planinarskog društva „Goran“ Gornji Vakuf/Uskoplje.
Topla atmosfera doma, domaća čorba, pite i neizostavni vranički ovčiji sir uz planinarske priče, šalu i smijeh predstavljali su savršen završetak jednog izuzetno sadržajnog dana. Nakon druženja uslijedio je zasluženi odmor u ugodnom smještaju i čistoj planinarskoj posteljini.
Nedjelja, 14.06.2026.
Drugi dan bio je rezervisan za relaksaciju i upoznavanje dodatnih prirodnih i kulturnih vrijednosti Vranice. Nakon doručka laganom šetnjom obilazimo lokalitet Dobro, vidikovac sa prekrasnim pogledima na okolne planinske reljefe Vranice . Nastavljamo prema vrhu Staglić (1.776 m n.v.), preko Zlatnog guvna, gdje učesnici imaju priliku čuti zanimljive priče o rimskom rudarstvu i nekadašnjoj eksploataciji vraničkog zlata.
Povratak do doma, ručak i spuštanje prema gradskim ulicama donijeli su i tradicionalni završetak ture uz neizostavni sladoled.
Boraviti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, a ne posjetiti Ždrimački vodopad na rijeci Crnodol, bilo bi nezamislivo. Lagana šetnja kroz šumu vodi do uređenog prilaza vodopadu koji predstavlja savršenu završnu dekoraciju dvodnevne avanture kroz vrhove planinskog lanca Vranice.
Povratak kući protekao je sigurno i uspješno, a na odredište smo stigli prije 22. sata.
ZAŠTO VRANICA?
Vranica je planina širokih horizonata, pitomnih travnatih vrhova, čistog planinskog zraka i jedinstvenog osjećaja slobode. Boravak na ovakvim planinama nije samo rekreacija već ulaganje u zdravlje, fizičku kondiciju i mentalnu ravnotežu. Svaki korak na planinskoj stazi udaljava nas od svakodnevnog stresa, a približava prirodi, zdravijem načinu života i samima sebi.
Misija platforme Planinu Volim upravo je promocija takvog načina života aktivnog, zdravog, odgovornog i ispunjenog boravkom u prirodi.
ZAHVALNOST
Posebnu zahvalnost upućujemo svim učesnicima ture na ukazanom povjerenju, odvažnosti i spremnosti da prihvate izazov jedne od najljepših i najrjeđe organizovanih planinarskih trasa na Vranici.
Veliku zahvalnost dugujemo i planinarima Planinarskog društva „Goran“ Gornji Vakuf/Uskoplje, čija logistička podrška, pomoć na terenu i iskreno planinarsko gostoprimstvo predstavljaju važan dio uspješne realizacije ovakvih aktivnosti. Bez njihove podrške organizacija ove ture bila bi znatno složenija.
PLANINU VOLIM
Svaka naša tura pažljivo je planirana i realizovana uz profesionalan i odgovoran pristup, iskustvo vodiča, poznavanje terena i stalnu brigu o sigurnosti učesnika.
Ako želite istraživati najljepše planine Bosne i Hercegovine kroz kvalitetno organizovane programe, stručno vođenje i nezaboravna iskustva, pratite aktivnosti platforme Planinu Volim i pridružite nam se na nekoj od narednih avantura.
Pred nama su novi vrhovi, novi horizonti i nove planinarske priče.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
UPOZNALI SMO DIO ROMANIJE
Romanija je planina smještena u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, čiji je najviši vrh Veliki Lupoglav (1.652 mnv). Graniči sa Sarajevskim Ozrenom i Jahorinom na zapadu i jugu, dok se prema sjeveru naslanja na Javor planinu. Kanjon rijeke Drinjače odvaja je od Javornika i Konjuha.
Karakterišu je prostrana kraška polja, valovit reljef, guste četinarske šume i brojna stjenovita uzvišenja sa kojih se pružaju veličanstveni vidici prema Sarajevskom polju te planinama Ozren, Trebević, Jahorina, Bjelašnica, Treskavica, Visočica, Prenj i mnogim drugim planinskim lancima Bosne i Hercegovine.
Na Romaniji se nalaze izvorišta rijeka Miljacke i Prače, dok njene jugozapadne litice predstavljaju jedno od najznačajnijih područja za razvoj alpinizma i sportskog penjanja u Bosni i Hercegovini. Upravo je u rejonu Djevojačke stijene 1929. godine izveden prvi zabilježeni alpinistički uspon u Bosni i Hercegovini, a na liticama Crvene stijene 2020. godine izgrađena je jedna od najatraktivnijih osiguranih željeznih staza, via ferata „Sokolov put“.
ODVAŽNOST KOJA JE NAGRAĐENA
Dana 06.06.2026. godine uspješno je realizovana planinarska tura sa usponom na Romaniju, tokom koje su označenim planinarskim stazama ispenjani najviši vrh Veliki Lupoglav i vidikovac Crvene stijene, uz posjetu istoimenom planinarskom domu kojim gazduje PED „Glasinac“ Sokolac.
U realizaciji ture učestvovalo je šest planinara i planinarki.
Posebnu vrijednost ovoj turi daje činjenica da je grupa na put prema Romaniji krenula po izrazito kišovitom i maglovitom vremenu. Tokom gotovo cijelog puta do polazne tačke pratili su nas niski oblaci, magla i kiša. Ipak, učesnici su pokazali povjerenje u procjenu vodiča i vjerovali da će se vremenske prilike promijeniti.
Ta odluka pokazala se potpuno ispravnom.
Od trenutka dolaska na polaznu tačku pa sve do završetka uspona, Romanija nas je nagradila idealnim uslovima za planinarenje. Sunce je obasjavalo planinske proplanke, vidljivost je bila izuzetna, a ugodna temperatura omogućila je potpuno uživanje u svakom pređenom koraku. Kao potvrda da planina često nagrađuje strpljenje i upornost, na povratku prema Tuzli ponovo smo prolazili kroz jaku kišu koja je zahvatila veći dio područja kroz koje smo se vozili.
KROZ ČETINARSKE ŠUME DO VELIKOG LUPOGLAVA
Aktivnosti na Romaniji započeli smo nešto iza 09:00 sati sa lokaliteta Planinarskog doma Crvene stijene (1.365 mnv).
Jutro je bilo mirno, a zraci sunca koji su se probijali kroz visoke krošnje četinarske šume donosili su osjećaj topline, sigurnosti i optimizma. Uređenom planinarskom stazom, obilježenom informativnim tablama, prolazimo kroz uske planinske livade ukrašene procvjetalim proljetnim biljem koje je na ovoj nadmorskoj visini tek dočekalo svoje najljepše dane.
Nakon petnaestak minuta hoda ulazimo u gustu četinarsku šumu i izlazimo na greben okrenut prema jugu. Okomite stijene otvaraju impresivne vidike prema Mokranskoj i Sarajevskoj kotlini te planinama Jahorini, Treskavici, Visočici, Bjelašnici, Vranici, Trebeviću i Sarajevskom Ozrenu. Njihovi vrhovi djelimično su bili prekriveni niskim oblacima, stvarajući gotovo nestvarne pejzaže.
Dobro uređena i markirana staza vijuga duž grebena, vodeći nas od jednog do drugog vidikovca. Svaki od njih pruža poseban doživljaj i drugačiju perspektivu planinskih prostranstava.
Prelaskom preko vrha Gavranka (1.502 mnv) ulazimo u područje veličanstvenih četinarskih šuma koje Romaniji daju prepoznatljiv izgled i izuzetnu ekološku vrijednost. Nastavljamo kretanje prema Novakovoj pećini, a potom završnim usponom izlazimo na najviši vrh planine Veliki Lupoglav (1.652 mnv), koji uspješno osvajamo u 12:30 sati.
Sam vrh okružen je visokim stablima smrče i javora čije široke krošnje skrivaju udaljene horizonte, ali istovremeno stvaraju poseban osjećaj mira i planinske izolovanosti. Nakon zasluženog odmora, zajedničkog obroka i fotografisanja, započinjemo povratak istom trasom.
PLANINA KAO IZVOR ZDRAVLJA I ENERGIJE
Romanija je mnogo više od planine.
Boravak među njenim prostranim četinarskim šumama predstavlja istinski odmor za organizam. Čist planinski zrak, bogat kiseonikom i prirodnim aerosolima koje proizvode četinarske šume, doprinosi boljem radu respiratornog sistema, kvalitetnijem disanju i općem osjećaju vitalnosti.
Šetnja kroz takvo okruženje smanjuje svakodnevni stres, poboljšava koncentraciju, jača fizičku kondiciju i pozitivno utiče na mentalno zdravlje. Upravo zbog toga platforma „Planinu volim“ kontinuirano promoviše aktivan boravak u prirodi kao jedan od najzdravijih oblika ulaganja u vlastito fizičko i psihičko zdravlje.
Planina ne traži mnogo. Traži samo jedan korak. A zauzvrat daje neprocjenjive trenutke mira, slobode, prijateljstva i unutrašnje snage.
CRVENE STIJENE KRUNA DANA
Nakon povratka do Planinarskog doma Crvene stijene i kraćeg odmora, označenom stazom nastavljamo prema vidikovcu Crvene stijene (1.423 mnv).
Sa ovog impresivnog vidikovca pružaju se jedni od najljepših pogleda koje Romanija može ponuditi. Strme litice, beskrajna prostranstva šuma i planinski horizonti ostavljaju snažan utisak na svakog posjetioca.
Po završetku obilaska pozdravljamo se sa gostoprimljivim domaćinima iz PED „Glasinac“ Sokolac, zahvalni na srdačnom prijemu i podršci, te nastavljamo vožnju prema Tuzli.
PLANINU VOLIM
Ugodno vrijeme, mnoštvo novih doživljaja, iskreni osmijesi, nova poznanstva, pozitivna energija i ljepote kojima obiluje Romanija ostavili su snažan trag među svim učesnicima ture.
Ovakvi dani potvrđuju da planinarenje nije samo fizička aktivnost nego način života koji nas povezuje sa prirodom, ljudima i vlastitim mogućnostima. Svaki vrh donosi novu lekciju, svaki korak novu vrijednost, a svaki zajednički uspon nova prijateljstva.
Čestitke svim učesnicima na uspješno realizovanom usponu, pokazanoj disciplini, međusobnoj podršci i povjerenju koje su ukazali timu tokom cijele ture.
PRIDRUŽITE NAM SE NA NAREDNIM AVANTURAMA
Platforma „Planinu volim“ nastavlja organizovati kvalitetne, sigurne i sadržajne planinarske ture širom Bosne i Hercegovine i regiona.
Stručan pristup organizaciji, profesionalno vođenje tura, pažljivo planiranje ruta, sigurnost učesnika i dugogodišnje iskustvo predstavljaju vrijednosti na kojima gradimo povjerenje svakog planinara koji nam se pridruži.
Ako želite upoznati najljepše planine, unaprijediti svoje zdravlje, steći nova prijateljstva i doživjeti nezaboravne trenutke u prirodi, pozivamo vas da budete dio budućih aktivnosti koje organizuje platforma „Planinu volim“.
Do novih planinarskih uspona, novih vidika i novih zajedničkih pobjeda.
VAS I PLANINU VOLIM
Dževad Bektašević
https://www.instagram.com/p/DZU5CgojEew/?utm_source=ig_web_button_share_sheet&igsh=MzRlODBiNWFlZA==
KADA PLANINA ISPUNI DJEČAKOV SAN
Postoje želje koje čovjek izgovori usputno i zaboravi ih već narednog dana.
A postoje i one druge.
Tihe, iskrene i čiste dječije želje koje dolaze pravo iz srca.
Kad jedan devetogodišnji dječak poželi da svoj nadolazeći deseti rođendan proslavi na vrhu planine, tada se čini kao da se cijeli kosmos udruži da tu želju ispuni.
Vrijeme se popravi.
Ljudi se organizuju.
Planina otvori svoje srce.
I desi se priča koja ostane trajno zapisana u ljudima.
Dobre i iskrene misli uvijek pronađu svoj put.
Ovaj dječak nije sumnjao u svoju želju. Uz sebe je imao svog najvećeg pratioca, čuvara i oslonac kroz život, svoju mamu Nermu. Poznavajući svog dječaka, prepoznala je iskrenost tog sna i poželjela ga jednako snažno kao i on. Pustila je želju da ode prema nebu i zamolila prirodu, život i kosmos da usliše jednu malu, skromnu, ali potpuno iskrenu dječiju želju.
I tada su se počele slagati kockice mozaika koje samo ljubav, priroda, dobrota i iskrenost mogu složiti u jednu nestvarnu priču.
Izbor dana bio je subota, 09.05.2026. godine.
Plan aktivnosti Planinu Volim platforme.
Planina Visočica, vrh Subar (1820 m n.v.).
Iako su najavljeni loši vremenski uslovi, kiša, gusta magla i hladnoća, ništa nije moglo pokolebati volju da se jednom velikom dječaku ispuni njegova velika želja.
Svi smo dali svoj mali doprinos toj priči.
I tada je priroda još jednom pokazala svoju moć.
Kiša je stala i magla se podigla.
Sunce je izašlo kao pobjednik iz svoje vječne borbe sa oblacima Visočice i toplinom obasjalo lice dječaka koji je svoj rođendan dočekao na planinskom vrhu.
Torta, svjećice, osmijesi, zagrljaji i dječija sreća na gotovo dvije hiljade metara nadmorske visine postali su uspomena koja će živjeti mnogo duže od jednog dana.
Možda upravo u tome i jeste istinska vrijednost planine.
Planina čovjeku ne daje samo vrhove, kilometre i fotografije. Ona vraća vjeru u ljude, u zajedništvo, u porodicu, u iskrene emocije i jednostavne trenutke koji postaju najveće životne uspomene.
Upravo zbog toga Planinu Volim platforma kroz svoje aktivnosti nastavlja promovisati prirodu, planinarstvo, zdrav život i važnost boravka na planinama, posebno za djecu i mlade ljude.
Jer dijete koje zavoli planinu, prirodu i kretanje vrlo često izraste u zdravog, snažnog i ispunjenog čovjeka.
Možda će baš ova priča nekoga podstaći da napravi svoj prvi korak prema planini.
Da poželi svoj prvi izlazak na vrh.
Da provede više vremena sa svojom djecom u prirodi.
Da stvori uspomene koje se ne mogu kupiti.
Jer ponekad je za najveću sreću dovoljno samo malo ljubavi, dobra volja i jedan planinski vrh.
Sretan rođendan naš dragi Huseine Ahmetagiću.
Neka te kroz život prate zdravlje, sreća, hrabrost i ljubav prema prirodi, uz još mnogo uspješnih uspona na vrhove tvojih planina.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
VISOČICA PLANINA KOJA VAS ZAGRLI I NE PUŠTA
U dane vikenda 09. i 10. maja 2026. godine, prema planu aktivnosti Planinu Volim platforme , realizovana je dvodnevna planinarska tura na planini Visočica, jednoj od najljepših i najmističnijih planina Bosne i Hercegovine.
Iako vremenske prognoze nisu ulijevale optimizam, uz najave promjenjivih vremenskih uslova, kiše, guste magle i niskih temperatura, ljubav prema planini još jednom se pokazala jačom od svih prepreka. Odlučna i hrabra grupa planinara odlučila je krenuti prema visočkim grebenima vjerujući da planina uvijek nagradi iskrenu namjeru i poštovanje prema prirodi.
Ovaj pohod nije bio samo još jedna planinarska tura. Bio je to vikend ispunjen emocijama, prijateljstvom, snagom zajedništva i dokazom da planina često ostvaruje želje na najljepši mogući način.
USPON PREMA VRHU SUBAR I ROĐENDAN IZNAD OBLAKA
U ranim jutarnjim satima osmočlana grupa planinara započela je uspon sa lokaliteta Donja Tušila (1220 m n.v.) prema vrhu Subar, koji je u tom trenutku bio potpuno skriven gustim oblacima i maglom.
Razlog zbog kojeg je ova tura od samog početka imala posebnu emociju bio je nesvakidašnji plan jednog velikog dječaka. Njegova želja bila je da svoj deseti rođendan proslavi na planinskom vrhu, uz tortu, svjećice i prijatelje.
Vođeni iskrenom željom da dječakov san postane stvarnost, grupa je uz siguran tempo i više od 600 metara visinskog uspona nakon približno dva sata stigla na vrh Subar.
U trenutku dolaska vrh je još uvijek bio skriven u magli, ali upravo tada planina počinje pokazivati svoju čaroliju. Oblaci su se polako razmicali, sunce je počelo probijati kroz sivilo, a pred planinarima su se otvarali prvi vidici prema beskrajnim visočkim prostranstvima.
Torta, svjećice, osmijesi, šampanjac i dječija sreća na gotovo dvije hiljade metara nadmorske visine pretvorili su taj trenutak u uspomenu koja će ostati trajno upisana u srcima svih učesnika.
Nakon odmora grupa nastavlja kretanje preko izdvojenih kamenih vrhova, prolazeći kroz nevjerovatne prizore proljetne planine. Ljubičaste rijeke šafrana i kaćuna, žuta polja jaglaca, zaostale bijele snježne krpe i beskrajni valoviti pejzaži stvarali su prizore koji su djelovali gotovo nestvarno.
Poseban utisak ostavio je amfiteatar između vrhova Subar, Vito i Mokre stijene, prostor surove ljepote i potpune planinske tišine, gdje čovjek ima osjećaj da vrijeme nakratko staje.
Daljim spuštanjem kroz dolinu, uz žubor planinskih potoka i šarenilo proljetnog cvijeća, grupa dolazi do jednog bezimenog vrha sa kojeg se pružao veličanstven pogled prema Tušilskoj dolini, Bjelašnici i okolnim visočkim grebenima.
Pošto vrh nije imao ime, učesnici ture tog dana simbolično su ga nazvali Huseinov vrh (1530 m n.v.), u čast dječaka čiji je rođendan planina tog dana učinila posebnim.
Povratak je nastavljen pored vodopada potoka koji dolazi iz pravca ledeničkog područja “Nade”, sve do Tušila gdje je druženje nastavljeno u toploj i vedroj atmosferi.
Umorni, ali istinski sretni, planinari su tog dana nosili osjećaj da su zajedno učestvovali u ostvarenju jedne velike i iskrene dječije želje.
GREBENIMA VISOČICE PREMA VRHU DŽAMIJA
Visočica nije planina za jedan dan.
Opijeni njenom ljepotom i željom da istraživanje ove magične planine bude nastavljeno, grupa je i narednog jutra krenula prema novim visočkim prostranstvima.
U nedjelju 10.05.2026. godine, sa lokaliteta Poljice (1550 m n.v.), započelo je istraživanje jugozapadnog dijela Visočice, sa planom da se grebenskim putem preko Ljeljena stigne na najviši vrh planine – Džamija (1967 m n.v.), te dalje prema vrhu Vito.
Jutro je bilo prohladno, ali vedro. Sunce koje se probijalo kroz potpuno čisto plavo nebo ubrzo je zagrijalo planinske pašnjake i kamene grebene.
Planirani polazak nakratko je odgođen zbog dolaska učesnika iz PD Planina Sarajevo, čiji je organizator izrazio želju da nam se pridruži i zajednički realizujemo turu.
Tako je prvobitna desetoročlana grupa ubrzo prerasla u impozantnu kolonu od ukupno 34 planinara i planinarke, koja se poput vijugave linije kretala beskrajnim prostranstvima Visočice.
Uz odmjeren tempo i sigurno vođenje, grupa se kretala dijelovima neoznačenih planinarskih pravaca, što je dodatno pojačalo osjećaj avanture i istinskog planinskog ambijenta.
Nakon nešto više od dva sata hoda grupa dolazi na vrh Mali Ljeljen (1860 m n.v.), gdje je napravljen kraći odmor uz fotografisanje i uživanje u nevjerovatnim pogledima.
Nastavak ture vodio je valovitim grebenom preko Velikog Ljeljena (1963 m n.v.) sve do najvišeg vrha Visočice , Džamija (1967 m n.v.), na koji grupa uspješno dolazi nešto prije 13 sati.
Na vrhu su planinare dočekali beskrajni horizonti i pogledi prema Prenju, Bjelašnici, Treskavici i dubokim dolinama koje okružuju ovu planinu.
Nakon zasluženog odmora uslijedio je silazak sjevernom stranom vrha kroz kameniti teren prekriven zaostalim snježnim krpama, koje su na pojedinim dijelovima zahtijevale dodatni oprez pri kretanju.
Snijeg, hladan planinski vjetar i surovi kamen davali su osjećaj prave visokogorske aktivnosti i podsjećali koliko planina uvijek traži poštovanje i koncentraciju.
Sigurnim spuštanjem grupa dolazi do lokaliteta Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine – Nekropole stećaka Jezero, jednog od najznačajnijih srednjovjekovnih lokaliteta na prostoru Visočice.
Nakon kraćeg odmora i nastavka prema bivku Zoran Šimić, gdje je donesena je odluka da se zbog umora pojedinih učesnika, dužine ture i vremenskog kašnjenja planirani nastavak prema vrhovima Parić, Delalaš i Vito ostavi za naredni dolazak.
Povratak je nastavljen preko prevoja između vrhova Parić i Uteklić prema Poljicama, gdje grupa uspješno dolazi oko 18 sati.
Na licima učesnika bila je vidljiva ona posebna mješavina umora, zadovoljstva i unutrašnjeg mira koju može dati samo planina.
LJEPOTA KOJOJ SE UVIJEK VRAĆAMO
Visočica je jedna od onih planina koje čovjeka ne osvoje samo svojim vrhovima, nego osjećajem koji ostavljaju duboko u njemu.
Njeni beskrajni travnati grebeni, kameni vrhovi, izvori hladne vode, proljetno cvijeće i nevjerovatna tišina imaju moć da čovjeka potpuno odvoje od svakodnevnice i vrate onome što je istinski važno.
Planina vas uzme u svoj zagrljaj tako snažno da je teško otići. Niste je još ni napustili, a već vam nedostaje. Ne govori, a čujete njen poziv. Ne obećava ništa, a daje mnogo više nego što ste očekivali.
Upravo zbog toga aktivnosti koje realizuje Planinu Volim platforma nisu samo obični planinarski izleti. One postaju prostor povezivanja ljudi, stvaranja prijateljstava, pomjeranja vlastitih granica i upoznavanja najljepših dijelova prirodne baštine Bosne i Hercegovine i regiona.
Kroz planinarstvo, visokogorstvo i outdoor aktivnosti gradimo kulturu zdravog života, poštovanja prirode i zajedništva, stvarajući uspomene koje ostaju mnogo duže od samog puta.
Jer planina ne mijenja samo pejzaže kroz koje prolazimo.
Planina mijenja i nas same.
Do novih planinarskih tura…
Vaš Planinu Volim
Dževad Bektašević
https://www.instagram.com/p/DYNDGdbDLy9/?img_index=1
ČETIRI ETAPE VIA APSYRTIDES, KROZ DIVLJINU I KAMENU LJEPOTU OTOKA CRESA
U periodu od 01. do 03. maja 2026. godine, kroz saradnju sa Planinarskim društvom Novo mesto iz Slovenije, realizovana je višednevna planinarska aktivnost na otoku Cresu, tokom koje je grupa od 22 planinara uspješno prešla četiri etape poznate planinarske transverzale Via Apsyrtides.
Ova jedinstvena planinarska ruta povezuje krajnji sjever cresko-lošinjskog otočja od rta Jablanac na Cresu, sa južnim dijelom otočja i rtom Radovan na Iloviku. Ukupna dužina transverzale iznosi 149 kilometara raspoređenih kroz 11 etapa različite zahtjevnosti, sa ukupno oko 4000 metara uspona.
Naziv Via Apsyrtides potiče još iz antičkog vremena kada su Cres i Lošinj zajednički nosili ime Apsyrtides. Staza danas predstavlja spoj prirodne i kulturne baštine, povezujući stare pastirske puteve, kamene suhozide, visoravni, šumske predjele, maslinike, primorska sela i istorijske lokalitete.
Tokom cijelog pohoda vladala je izuzetno prijatna i prijateljska atmosfera, uz međusobnu podršku učesnika, odličnu organizaciju i sigurno vođenje ture koje je besprijekorno realizovao organizator Martin Luzar.
Prva etapa realizovana je u petak 01.05.2026. godine.
ETAPA 1 – RT JABLANAC – BELI
Pristup etapi izveden je vozilima do lokaliteta Ivanje, odakle je grupa nastavila pješačenje 4,5 kilometra kroz naselje Konac spuštajući se prema uvali Jablanac, službenoj početnoj tački transverzale Via Apsyrtides.
PRAVAC KRETANJA:
Rt Jablanac – Konac – Ivanje – Kosmačev – Jama Čampari – Beli
Dužina etape iznosila je oko 9 kilometara, uz približno 405 metara uspona. Najviša tačka dostizala je 308 metara nadmorske visine, dok je procijenjeno vrijeme kretanja bilo oko četiri sata.
Sjeverni dio Cresa poznat pod nazivom Tramuntana ostavlja poseban utisak. Potpuno drugačiji od ostatka otoka, ovaj prostor djeluje gotovo nestvarno, spoj guste autohtone šume, kamenih visoravni, urušenih pastirskih zaselaka i strmih litica koje se obrušavaju prema moru.
Staza je prolazila kroz područja bogata hrastom, grabom i kestenom, uz mnoštvo zanimljivih prirodnih detalja i lokaliteta.
Poseban utisak ostavio je Konac, nekadašnji pastirski stan creskih plemićkih porodica Moise i Petris, koji se na starim kartama pojavljuje još krajem 17. vijeka. U tom području nekada se intenzivno razvijalo stočarstvo i eksploatacija drveta koje se brodovima izvozilo prema Veneciji.
Jedna od zanimljivijih tačaka bila je i lokva Kosmačev, najveća na Tramuntani, okružena bogatom vegetacijom i velikim biodiverzitetom. Na okolnim proplancima rastu brojne vrste divljih orhideja po kojima je Cres nadaleko poznat.
Dio staze prolazio je i pored Ladinog labirinta, najvećeg “land-art” kamenog labirinta na Tramuntani, inspirisanog staroslavenskom mitologijom i simbolikom proljeća i mladosti.
Po završetku etape grupa dolazi u mjesto Beli, jedno od najstarijih naselja na otoku Cresu, smješteno iznad impresivnih litica Kvarnera.
Subota 02.05.2026. godine bila je rezervisana za realizaciju druge i treće etape, sa polaskom iz Belog i završetkom u gradu Cresu, gdje je organizovano noćenje.
ETAPA 2 – BELI – PREDOŠĆICA
PRAVAC KRETANJA:
Beli – Gorica – Sis – Križić – Predošćica
Ova etapa važila je za jednu od tehnički i kondiciono zahtjevnijih dionica. Ukupna dužina iznosila je 10,5 kilometara uz približno 700 metara uspona. Najviša tačka staze bio je vrh Sis sa 639 metara nadmorske visine.
Kako se kretanje nastavljalo prema jugu otoka, šumski pejzaži Tramuntane postepeno su prelazili u kamenjarske pašnjake izložene snažnim udarima bure.
Sa visoravni i grebena otvarali su se impresivni pogledi prema Kvarneru, dok su iznad grupa planinara kružili bjeloglavi supovi, orlovi zmijari i sivi sokolovi.
Poseban značaj imao je lokalitet Sis, nekada važna bronzanodobna gradina sa koje su se nadzirali veliki dijelovi Kvarnera. Prema lokalnim predanjima, u kamenim humkama tog područja nekada se navodno skrivalo zakopano blago.
Staza je prolazila i područjima obraslim ljekovitom kaduljom, biljkom po kojoj je Cres poznat još od prve polovine 20. vijeka kada je eterično ulje kadulje sa otoka bilo izuzetno cijenjeno širom Evrope.
ETAPA 3 – PREDOŠĆICA – CRES
PRAVAC KRETANJA:
Predošćica – transverzala iznad Vodica – Cres
Treća etapa bila je nešto lakša i omogućila je opuštenije kretanje kroz otvorene pejzaže kamenjarskih pašnjaka i visoravni.
Ukupna dužina etape iznosila je oko 11 kilometara uz približno 220 metara uspona.
Ovaj dio otoka obiluje tragovima višemilenijskog života. Kroz predjele otvorenih pašnjaka nekada su prolazila stada creskih ovaca, autohtone otočke pasmine prilagođene surovim uslovima života na kamenu.
Staza je vodila i dijelovima stare Napoleonove ceste, građene još za vrijeme francuske uprave krajem 18. vijeka. Dijelovi puta ostali su očuvani u izvornom obliku sa kamenim rubnicima i starim popločanjima.
Spuštanjem prema Cresu pejzaž se postepeno mijenjao. Kamenjarske visoravni zamijenili su maslinici i mediteranska vegetacija, stvarajući potpuno drugačiji ambijent u odnosu na sjeverni dio otoka.
Maslinici oko grada Cresa predstavljaju najveće komplekse maslina na otoku, sa više od 130 hiljada stabala autohtonih sorti od kojih se i danas proizvodi izuzetno kvalitetno maslinovo ulje.
Dolazak u grad Cres označio je završetak dugog i sadržajnog planinarskog dana, uz zasluženi odmor i večernje druženje učesnika.
Nedjelja 03.05.2026. godine bila je rezervisana za četvrtu etapu.
ETAPA 4 – CRES – VALUN
PRAVAC KRETANJA:
Cres – Marina – Krčina – Vodovodni put – Valun
Četvrta etapa bila je tehnički najlakša, ali izuzetno bogata kulturnim i pejzažnim sadržajem.
Ukupna dužina iznosila je oko 14 kilometara uz približno 450 metara uspona.
Kretanje je započelo iz istorijskog jezgra grada Cresa, nekada malog utvrđenog srednjovjekovnog grada koji je svoj puni razvoj doživio tokom mletačkog perioda.
Staza dalje prolazi kroz područja starih maslinika, kamenih suhozida i mediteranskih pejzaža uz obalu creskog zaljeva.
Posebno zanimljiv bio je prolazak pored Franjevačkog samostana, jednog od najstarijih sakralnih objekata na Cresu, osnovanog još u 13. vijeku.
Kod lokaliteta Piskel grupa je prolazila kroz područje nekadašnjih izvora i starih creskih vrtova, dok je završni dio etape vodio prema veličanstvenom zaljevu Valun.
Poseban istorijski značaj ima crkvica Sv. Marka i čuvena Valunska ploča, jedan od najstarijih hrvatskih glagoljskih spomenika, koji svjedoči o zajedničkom životu starosjedilaca i doseljenih Hrvata još oko 1000. godine.
Po završetku etape realizovan je povratak prema gradu Cresu, odjava iz smještaja i organizovani prevoz prema trajektnoj luci Merag. Trajektnom linijom grupa prelazi prema luci Valbiska na otoku Krku, odakle je nastavljen povratak.
Četiri etape Via Apsyrtides nisu predstavljale samo planinarski izazov, već i posebno iskustvo upoznavanja jednog od najupečatljivijih prostora Jadrana.
Kretati se kamenim stazama Cresa znači prolaziti kroz pejzaže koje su hiljadama godina oblikovali ljudi, vjetar, more i surova priroda. Svaki korak nosi priču starih pastira, ribara, pomoraca i samotnih otočkih sela.
Upravo takve ture potvrđuju vrijednost planinarstva kao načina života, povezivanja ljudi i stvaranja uspomena koje ostaju mnogo duže od samog puta.
Planinu Volim kroz ovakve aktivnosti nastavlja graditi prepoznatljivu planinarsku priču regiona, povezujući ljubitelje prirode kroz kretanje, druženje, istraživanje i poštovanje prirodne i kulturne baštine.
Jer najljepše staze nisu uvijek one najlakše, već one koje nas promijene dok njima prolazimo.
Neke planine osvajamo korakom, a neke ostanu u nama zauvijek. Cres nije bio samo ruta kroz kamen i more, već podsjetnik da se najljepši pogledi u životu otkrivaju tek nakon dovoljno dugog uspona.
Novi termin nastavka kretanja etapama Via Apsyrtides dogovoren je za kraj oktobra 2026. godine.
Do novih planinarskih destinacija…
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević