USPJEŠNO REALIZOVAN USPON NA MAGLIĆ I VIA FERRATU KUK
U okviru vodičkih aktivnosti Platforme Planinu Volim, tokom vikenda 15. i 16. augusta 2026. godine realizovan je planirani planinarski program na Magliću i grebenskom vrhu Kuku, uz korištenje osigurane planinarske staze Via ferrata Kuk.
Dva dana, dva različita planinska ambijenta, tehnički zahtjevne dionice, visoki vrhovi, druženje i susreti sa planinarima još jednom su potvrdili koliko je bogat i raznovrstan planinarski prostor Bosne i Hercegovine.
MAGLIĆ 2386 m, NAJVIŠI VRH BOSNE I HERCEGOVINE
Subota, 15.08.2026. godine, bila je posvećena usponu na Bosanski Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine, visok 2.386 metara. Maglić se nalazi na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a njegov bosanskohercegovački vrh predstavlja najvišu tačku naše države.
Pet učesnika okupilo se na lokalitetu Prijevor, na 1.659 metara nadmorske visine. U 08.00 sati započeli smo uspon sjevernim smjerom, jednom od najzahtjevnijih pristupnih staza prema vrhu.
Staza nas je od Prijevora vodila kroz šumski pojas, zatim preko kamenitog i siparskog terena prema podnožju Maglića. Završni dio uspona prolazi kroz eksponirani stjenoviti teren osiguran sajlama, nakon čega se izlazi na greben i sam vrh Bosanskog Maglića.
Uspon na Maglić nije samo fizički zahtjevan. On traži koncentraciju, iskustvo, disciplinu i odgovoran odnos prema vlastitoj sigurnosti. Trošna stijena, sipar, strmi i eksponirani dijelovi staze, kao i mogućnost obrušavanja kamenja, zahtijevaju posebno oprezno kretanje. Pristup vrhu sa Prijevora poznat je po strmim i tehnički zahtjevnim dionicama, na kojima se preporučuje korištenje kacige i odgovarajuće opreme za samoosiguranje.
Posebno upozorenje odnosi se na neodgovorno kretanje pojedinaca koji ne koriste propisanu sigurnosnu opremu, napuštaju označenu stazu i svojim ponašanjem ugrožavaju vlastitu, ali i sigurnost drugih planinara.
Planinu ne treba dokazivati nepromišljenim rizikom. Cilj svakog uspona je siguran povratak.
Nakon izlaska na vrh uslijedio je odmor i uživanje u panorami koja se sa Maglića otvara prema Volujku, Bioču, Zelengori, Trnovačkom jezeru i okolnim planinskim masivima. Posebnost ovog prostora dodatno naglašavaju Perućica i Trnovačko jezero, smješteno u velikom glacijalnom cirku ispod Maglića.
PREKO CRNOGORSKOG MAGLIĆA DO TRNOVAČKOG JEZERA
Nakon odmora na vrhu nastavili smo grebenom prema Crnogorskom Magliću, a zatim preko Carevog dola spustili se prema Trnovačkom jezeru, na približno 1.470 metara nadmorske visine.
Na obali jezera uslijedio je susret i druženje sa planinarima PD Zefir iz Gračanice, što je našem usponu dalo dodatnu vrijednost.
Planinarenje nije samo kretanje prema vrhu. Ono je susret, razgovor, prijateljstvo i zajedništvo ljudi koje povezuje ljubav prema planinama.
Nakon odmora uz jezero nastavili smo uspon prema Prijevoru, gdje je završena kružna trasa prvog dana.
Ukupno je pređeno 12,4 kilometra, uz 1.149 metara kumulativnog uspona i 1.149 metara silaska.
Pet učesnika uspješno je realizovalo planirani program prvog dana.
KUK 1817 m, GREBENSKI VRH IZMEĐU VOLUJKA I LEBRŠNIKA
Nedjelja, 16.08.2026. godine, bila je posvećena usponu na grebenski vrh Kuk, visok 1.817 metara, smješten između planina Volujak i Lebršnik.
Polazak je nešto prije 10.00 sati započeo sa lokaliteta Papin Do, preko Stabanskih njiva. Nakon prilaza označenom planinarskom stazom stigli smo do ulaza u Via ferratu Kuk.
Na usponu su učestvovala četiri planinara.
Via ferrata Kuk predstavlja tehnički uređenu i osiguranu planinarsku rutu koja omogućava savladavanje stjenovitog grebena uz korištenje čeličnog sigurnosnog sistema.
Prema tehničkim karakteristikama korištenim u planu aktivnosti, ferrata se nalazi na grebenu Kuka na 1.817 metara nadmorske visine, dok je ulaz u ferratu na približno 1.580 metara. Visinska razlika iznosi oko 237 metara, dužina čeličnog sigurnosnog sistema oko 850 metara, a težina je ocijenjena kategorijom B/C, odnosno umjereno zahtjevnom ferratom pristupačnom planinarima sa osnovnim iskustvom.
Za savladavanje ferrate neophodni su penjački pojas, Y ferrata set sa apsorberom energije, planinarska kaciga i rukavice.
Posebnu pažnju zaslužuje način izvedbe same ferrate. Riječ je o tehnički uređenom osiguranom planinarskom putu, izvedenom uz primjenu sigurnosnih mjera, odgovarajuće statičke procjene i kvalitetne certificirane opreme. Upravo ovakav pristup izgradnji i održavanju osiguranih planinarskih puteva predstavlja važan doprinos razvoju sigurnog planinarstva i savremenoj planinarskoj infrastrukturi.
Kroz tehnički zanimljiv i sadržajan uspon savladali smo stijene grebena i izašli na vrh Kuk, odakle se pružaju otvoreni pogledi prema Volujku, Zelengori i kanjonu Sutjeske.
Ukupno je drugog dana pređeno nešto manje od 5 kilometara, uz približno 425 metara uspona i oko 5 sati ukupnog kretanja.
ZAHVALNOST PD VOLUJAK GACKO
Posebnu zahvalnost upućujemo Planinarskom društvu Volujak Gacko, koje svojim radom daje značajan doprinos razvoju planinarstva ovog kraja.
Posebna vrijednost je izgradnja i održavanje planinarskog objekta i osigurane Via ferrate na sjevernom dijelu grebenske stijene Kuka. Takvi projekti predstavljaju ulaganje u budućnost planinarstva, otvaraju nove mogućnosti za sigurno upoznavanje planinskih prostora i istovremeno doprinose promociji prirodnih vrijednosti ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Posjetili smo i Planinarski dom Volujak, kojim gazduje PD Volujak Gacko, gdje smo se upoznali sa radom društva i planinarskom infrastrukturom ovog prostora.
PJEŠČANE PIRAMIDE, PRIRODNA GEOMORFOLOŠKA POJAVA KOD FOČE
Po završetku planinarskih aktivnosti nastavili smo put prema Foči, gdje smo posjetili lokalitet Pješčanih piramida kod Miljevine, na području Šljivovice.
Pješčane piramide predstavljaju rijedak geomorfološki fenomen nastao dugotrajnim djelovanjem erozije, kiše, snijega, mraza, vjetra i drugih prirodnih procesa na specifičnu sedimentnu podlogu. Njihovi uski i visoki oblici podsjećaju na piramide, a pojedine dosežu visinu i do dvadesetak metara. Lokalitet se nalazi približno devet do deset kilometara od Foče, iznad starog puta prema Kalinoviku.
Zanimljivo je da su pješčane piramide bile poznate još prije više od dva stoljeća, a tokom izgradnje austrougarskog puta prema Kalinoviku trasa je izmještena kako bi se sačuvao ovaj neobični prirodni fenomen.
Posjeta ovom lokalitetu bila je lijep završetak planinarskog vikenda, jer smo uz planinske vrhove i ferratu upoznali još jedan vrijedan prirodni fenomen istočne Bosne.
VEČERA U GORAŽDU I SUSRET SA DRAGIM LJUDIMA
Povratak smo nastavili preko Foče i Goražda, gdje smo napravili završni odmor i večeru u društvu dragih lica, Huseina i Nerme Ahmetagić.
I ovaj susret još jednom je pokazao da su ljudi neodvojivi dio svakog našeg putovanja. Planinu Volim ne čine samo staze, vrhovi i kilometri. Čine je ljudi koje srećemo, prijateljstva koja gradimo i uspomene koje zajedno stvaramo.
PLANINU VOLIM, PLANINARSTVO I SIGURNO VOĐENJE
Vikend na Magliću i Kuku još jednom je potvrdio osnovnu ideju Platforme Planinu Volim: upoznavati, doživjeti i promovirati ljepote planina Bosne i Hercegovine kroz odgovorno, organizovano i sigurno planinarenje.
Maglić je pokazao svoju ozbiljnost i tehničku zahtjevnost. Kuk je pokazao koliko savremena planinarska infrastruktura može obogatiti planinarsku ponudu. Pješčane piramide podsjetile su nas da priroda i izvan planinskih grebena krije izuzetne vrijednosti.
Posebnu zahvalnost upućujem svim učesnicima na povjerenju, disciplini, odgovornosti i spremnosti da zajedno poštujemo pravila sigurnog kretanja.
Vrh nije vrijedan ako do njega ne stignemo sigurno.
Planinu upoznajemo korakom, ali je čuvamo odgovornošću.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
planinarski vodič MB-125
PS FBIH / PD Konjuh Tuzla
USPJEŠAN USPON NA PRENJU
ČETIRI VRHA BIH CHALLENGE 2000+
U okviru vodičkih aktivnosti Platforme Planinu Volim, tokom vikenda 08. i 09. augusta 2026. godine realizovan je planirani uspon na Prenj planinu, jednu od najimpresivnijih i najzahtjevnijih planina Bosne i Hercegovine.
Osmočlana grupa učesnika uspješno je realizovala planiranu trasu i ispenjala četiri vrha viša od 2.000 metara: Kota2002, Osobac, Zelena glava i Otiš, uz noćenje u Planinarskoj kući Vrutak.
PRENJ, GOROSTAS KOJI SE NE OTKRIVA SVAKOME
Prenj je planina koja istovremeno privlači i zahtijeva poštovanje. Gorostasna, surova i nepredvidiva, a istovremeno pitoma i očaravajuće lijepa, svakom posjetiocu pruža potpuno drugačiji doživljaj.
Njeni prostrani grebeni, duboke doline, kameni vrhovi, planinske livade i izvori stvaraju pejzaže koje je teško opisati riječima. Prenj je planina na kojoj se ljepota doživljava korakom, pogledom i neposrednim susretom.
Tokom ovog vikenda Prenj nam je pružio upravo ono zbog čega mu se planinari iznova vraćaju planini. Sa njegovih vrhova otvarali su se široki pogledi prema susjednim vrhovima i planinama, ali i prema dubokom kanjonu Neretve. Svaki novi greben donosio je drugačiji prizor, a svaki ispenjani metar visine novu perspektivu na jedan od najljepših planinskih prostora Bosne i Hercegovine.
PRVI DAN, 08.08.2026.
Osmočlana grupa krenula posebno ugovorenim prijevozom iz Konjica prema lokalitetu Crno polje odakle je planirana trasa vodila prema vrhovima Kota 2002 i Osobac . Na putu posjetili smo devastiranu vilu Šantić i stećka poslednjem bosanskohercegovačkom Bogumilu, akademskom slikaru Lazaru Drljači.
Kretanje je započelo označenom planinarskom stazom kroz udolinu Crno polje 1350 m, sjeverno od vrha Sivadije, prema podnožju Osobca. Na raskrsnici staza nastavili smo prema Koti 2002, a potom i prema vrhu Osobac, visokom 2024 metra.
Sa Osobca se otvorio impresivan pogled prema unutrašnjosti Prenja i njegovim brojnim vrhovima, ali i prema susjednim planinama.
Prvog dana grupa je prešla ukupno 15,6 kilometara, uz 1.146 metara kumulativnog uspona i 946 metara silaska.
Nakon uspješno realizovanog uspona nastavak kretanja pored Planinarskog skloništa i izvora Jezerce nastavak kretanja između vrhova Taraš, Motika i Kopilica uz spuštanje prema Planinarskoj kući Vrutak 1570 m, gdje je uslijedio odmor i noćenje.
DRUGI DAN, 09.08.2026.
Drugi dan započeo je iz Planinarske kuće Vrutak usponom prema grebenskom području Prenja i vrhovima Zelena glava i Otiš.
Staza je vodila prema Kopilici i raskrsnici za Jezerce, zatim prema prevoju između Kopilice i Otiša. Nastavak kretanja južnom stranom Otiša doveo nas je do Sedla 2000 m, odakle je uslijedio završni uspon prema najvišem vrhu Prenja, Zelenoj glavi, visokoj 2.102 metra.
Zelena glava nagradila nas je širokim pogledima na unutrašnjost Prenja i njegove brojne vrhove, ali i na Čvrsnicu, Velež, Vranicu, Visočicu, Bjelašnicu i druge planinske lance.
Nakon odmora nastavili smo prema susjednom vrhu Otiš, visokom 2.097 metara. Time je realizovan uspon na četiri vrha Prenja viša od 2.000 metara. Nastavak spuštanja preko Kopilice do Planinarskog skloništa Jezerce 1610 m dalje pravcem Skok- Rakov Laz- Konjička Bijela.
Drugog dana prešli smo 12,8 kilometara, uz 712 metara uspona i čak 1.759 metara silaska.
UKUPNA REALIZACIJA
Tokom dva dana osmočlana grupa prešla je ukupno 28,4 kilometra, uz više od 1.800 metara kumulativnog uspona i više od 2.700 metara silaska.
Realizovan je uspon na četiri planirana vrha:
Kota – 2.002 m n.v.
Osobac – 2.024 m n.v.
Zelena glava – 2.102 m n.v. najviši vrh Prenja
Otiš – 2.097 m n.v.
Posebnu vrijednost usponu daje činjenica da su sva četiri vrha dio projekta BiH Challenge 2000+, čime je vikend na Prenju zaokružen kao zahtjevna, ali izuzetno sadržajna planinarska aktivnost.
PRENJ SE NE ZABORAVLJA
Dva dana provedena na Prenju još jednom su pokazala zbog čega ova planina zauzima posebno mjesto među bosanskohercegovačkim planinama.
Njena nepredvidivost zahtijeva ozbiljnu pripremu, disciplinu i poštovanje planine. Istovremeno, kada se pruži prilika za sigurno kretanje, Prenj otvara svoje najljepše vidike i pruža doživljaj koji ostaje dugo nakon povratka.
Upravo ta kombinacija pitomog i divljeg, surovog i očaravajućeg, čini Prenj jedinstvenim.
ZAHVALNOST UČESNICIMA
Posebnu zahvalnost upućujem svim učesnicima ovog uspona na visoko iskazanom stepenu psihofizičke spremnosti, timskoj posvećenosti, disciplini i odgovornom odnosu prema planini i ostalim članovima grupe.
Svaki uspješan uspon nije samo rezultat fizičke spremnosti pojedinca. On je rezultat međusobnog povjerenja, poštovanja dogovora, pomoći i zajedničkog cilja.
Osmočlana ekipa je svojim ponašanjem i odnosom prema planini još jednom pokazala da je planinarstvo mnogo više od uspona na vrh. To je zajedništvo, odgovornost, poštovanje prirode i promocija ljepota koje naša Bosna i Hercegovina ima.
Hvala Prenju i planinarima PD Borašnica Konjic na još jednom nezaboravnom vikendu.
Do nekog novog susreta sa njegovim grebenima, vrhovima i pogledima.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
ROMANIJA SA BALKONSKIM POGLEDOM
Platforma Planinu Volim, čiji je cilj predstavljanje bosanskohercegovačkih i europskih planina ovaj put vas upoznajemo sa Romanija planinom kroz uspon označenom planinarskom stazom na njen najviši vrh Veliki Lupoglav (1652 m n.v.), obilazak vidikovca Crvene stijene (1423 m n.v.) i posjetu istoimenom Planinarskom domu kojim upravlja PED „Glasinac“ Sokolac.
Romanija je i ovaj put pokazala zbog čega zauzima posebno mjesto među planinama Bosne i Hercegovine. Njena posebnost nije samo u nadmorskoj visini i planinskim vrhovima. Romanija je spoj guste šume, travnatih proplanaka, kamenitih grebena, okomitih stijena, brojnih vidikovaca, bogate istorije i snažne planinarske i alpinističke tradicije.
Za učesnike Platforme Planinu Volim ova tura bila je prilika da kroz neposredan boravak u prirodi upoznaju jedan od najzanimljivijih planinskih prostora istočne Bosne i Hercegovine.
ROMANIJA, PLANINA KOJA NOSI TRAGOVE VREMENA
Romanija se nalazi u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, približno 20 kilometara istočno od Sarajeva, a njen najviši vrh je Veliki Lupoglav, visok 1652 metra.
Ime Romanija povezuje se sa složenom istorijom ovog prostora. Jedno od prihvaćenih tumačenja veže naziv za romanizirano stanovništvo nakon propasti Rimske imperije, odnosno Vlahe koji su kroz srednji vijek naseljavali i koristili ove planinske prostore. Lokalna tradicija naziv Romanija povezuje sa stanovništvom koje je živjelo u planinama i bavilo se stočarstvom.
Romanija je istovremeno prostor izuzetne arheološke vrijednosti. Šire područje Glasinca poznato je po velikom broju praistorijskih tumula (humki ili gromila), gradina i nekropola. Na području Glasinca evidentirano je više od 1200 grobnih tumula, dok se razvoj tzv. glasinačke kulture prati od ranog bronzanog do mlađeg željeznog doba. Nositelji ove kulture pripadaju široj ilirskoj zajednici, među kojima su posebno značajni Autarijati.
Ovaj prostor nastavlja svoj istorijski kontinuitet i kroz rimsko doba, kada je područje Romanije bilo u sastavu rimske provincije Dalmacije. Tragovi praistorijskih i antičkih kultura čine Romaniju mnogo više od planinarske destinacije. Ona je istovremeno otvorena knjiga istorije prostora Bosne i Hercegovine.
Posebno mjesto u arheološkoj baštini zauzimaju glasinačka kolica, izgrađena od bronze, pronađena unutar grobne humke na lokalitetu Bjlosaljevići prilikom austrougarske izgradnje puta 1880 godine i predstavljaju jedan od prepoznatljivih nalaza glasinačke kulture, koja danas predstavljaju važan materijalni trag razvijenog života i kulturnih kontakata stanovništva ovog prostora.
ROMANIJA I PLANINARSTVO
Romanija ima posebno mjesto u istoriji planinarstva i alpinizma Bosne i Hercegovine.
Njene okomite stijene, posebno Djevojačke, Velike i Crvene stijene, decenijama predstavljaju prirodni poligon za razvoj bosanskohercegovačkog alpinizma. Prvi registrovani alpinistički uspon na Romaniji vezuje se za 1920. godinu i Djevojačke stijene, dok se kao prvi penjački smjer u planinama Bosne i Hercegovine posebno navodi uspon Drage Šefera i Voje Ilića iz jeseni 1929. godine na jugoistočnoj stijeni drugog, gornjeg zuba Djevojačkih stijena.
Upravo su romanijske stijene postale svojevrsna škola za generacije alpinista. Na njima su nastajali i razvijali se različiti penjački smjerovi, a Djevojačke, Velike i Crvene stijene i danas predstavljaju značajne penjačke lokalitete. Među poznatim smjerovima na Djevojačkim stijenama nalaze se Zijina ljuska i Sigmundov stup, dok su na Velikim i Crvenim stijenama razvijeni brojni drugi smjerovi različitih težina.
Posebnu savremenu vrijednost dobila je Romanija izgradnjom Via Ferrate Sokolov put na Crvenim stijenama 2020. godine. Ferrata je duga 350 metara, savladava visinsku razliku od oko 160 metara, ima dva viseća mosta i prosječno vrijeme prelaska oko 90 minuta. Tehnički je ocijenjena kao B/C.
Iako tokom ove ture nije bio planiran prelazak Via Ferrate Sokolov put, njeno postojanje dodatno potvrđuje koliko je Romanija značajna za savremeno planinarenje, alpinizam i druge aktivnosti na otvorenom.
OD PLANINARSKOG DOMA DO VELIKOG LUPOGLAVA
Poseban doživljaj ture predstavljao je uspon od Planinarskog doma Crvene stijene prema Velikom Lupoglavu.
Ova staza spada među atraktivnije planinarske pravce Romanije. Nakon izlaska iz neposrednog prostora doma, staza se postupno uspinje kroz šumski pojas i vodi prema stjenovitom grebenu. U nastavku se otvaraju prvi pogledi prema Mokranjskoj i Sarajevskoj dolini.
Posebnu atmosferu daju takozvani balkoni Romanije, prirodni vidikovci uz sam rub grebena. Na pojedinim mjestima planinar se nalazi između guste šume i otvorenog pogleda prema dolinama, dok se iza svakog novog uspona otvara drugačija panorama.
Velika prednost ove staze, naročito tokom ljetnih mjeseci, jeste prisustvo guste i visoke četinarske i listopadne šume. Šumski hlad velikim dijelom štiti planinare od direktnog djelovanja sunca i omogućava ugodnije kretanje i tokom toplijih dana. Upravo je zbog toga uspon prema Velikom Lupoglavu posebno privlačan tokom ljeta. I iskustva planinara sa ove staze potvrđuju da veliki dio pravca prolazi kroz gustu šumu, što uspon čini ugodnijim tokom visokih temperatura.
Izlaskom na greben pejzaž se mijenja. Šuma se povremeno otvara, pojavljuju se stijene i travnati proplanci, a pogled postaje sve širi. Romanija tada dobija potpuno drugo lice.
Sa viših dijelova staze pogled se širi prema Sarajevskoj i Mokranjskoj dolini, kao i prema brojnim planinama istočne i centralne Bosne.
Završni dio uspona vodi prema Velikom Lupoglavu, najvišem vrhu Romanije na 1652 metra nadmorske visine.
Dolazak na vrh predstavljao je završetak glavnog planinarskog izazova i trenutak za odmor, fotografisanje i uživanje u panorami.
CRVENE STIJENE, PRIRODNI BALKON ROMANIJE
Nakon povratka sa Velikog Lupoglava uslijedio je nastavak aktivnosti prema vidikovcu Crvene stijene, na 1423 metra nadmorske visine.
Crvene stijene predstavljaju jedan od najprepoznatljivijih pejzaža Romanije. Okomite stijene i njihovi rubovi formiraju prirodne vidikovce sa kojih se otvara širok pogled prema Sarajevskoj dolini i okolnim planinama.
Upravo spoj stijena, šume i otvorenog prostora daje ovom dijelu Romanije posebnu vizuelnu vrijednost.
Zbog konfiguracije terena, visine i otvorenosti stijenskih litica, Romanija je pogodna i za paraglajding. Povoljni vazdušni tokovi i konfiguracija terena omogućavaju stvaranje uslova za ovaj atraktivni sport, koji Romaniju dodatno povezuje sa različitim oblicima aktivnog turizma.
PLANINARSKI DOM CRVENE STIJENE
Nakon planinarskog dijela aktivnosti uslijedio je odmor u Planinarskom domu Crvene stijene.
Dom na Ravnoj Romaniji predstavlja važno mjesto okupljanja planinara i polaznu tačku za više planinarskih, alpinističkih i turističkih aktivnosti na Romaniji. Od doma vode označene staze prema Velikom Lupoglavu i Crvenim stijenama, dok je upravo ovaj prostor početna tačka i za pristup Via Ferrati Sokolov put. Do ulaza u ferratu od doma se dolazi za približno 20 minuta hoda.
Boravak u domu bio je prilika za odmor nakon uspona, razgovor i razmjenu iskustava sa domaćinima i drugim ljubiteljima planine.
ROMANIJA I NJEN PRIRODNI SVIJET
Jedna od najvećih vrijednosti Romanije jeste njeno prirodno bogatstvo.
Velike površine planine prekrivene su gustim četinarskim i listopadnim šumama, u kojima dominiraju jela, smrča, bor i druge vrste drveća. Šumski kompleksi prelaze u proplanke, travnate površine i stjenovite zone, stvarajući raznovrsna staništa za biljni i životinjski svijet.
Ovakva raznolikost prostora pogoduje brojnim vrstama divljači, ptica, sitnih sisara i drugih organizama, dok teško pristupačne stijene i šumski predjeli predstavljaju važna prirodna skloništa.
Romanija zbog toga nije samo prostor za prolazak i uspon. Ona je prostor koji treba upoznavati, čuvati i odgovorno koristiti.
ROMANIJA KOJA OSTAVLJA TRAG
Realizacijom ove ture još jednom smo potvrdili osnovnu ideju Platforme Planinu Volim: planina nije samo vrh koji treba dosegnuti.
Planina je put do vrha, šuma kroz koju prolazimo, stijena uz koju zastanemo, pogled koji nas zaustavi, priča koju čujemo, istorija koju upoznamo i ljudi koje sretnemo.
Romanija je sve to objedinila.
Od glasinačkih tumula i tragova drevnih kultura, preko rimskog perioda, tradicionalnog života stanovništva ovog kraja, pa sve do prvih alpinista koji su prije gotovo jednog vijeka započeli penjačku istoriju Bosne i Hercegovine na njenim stijenama, Romanija svjedoči o dugom kontinuitetu čovjeka i planine.
Danas, gotovo stotinu godina nakon prvih zabilježenih alpinističkih uspona, njene stijene i dalje privlače penjače, planinare i ljubitelje prirode.
A planinarska staza prema Velikom Lupoglavu ostaje jedan od najljepših načina da se Romanija upozna iz neposredne blizine.
ZAHVALNOST
Platforma Planinu Volim zahvaljuje domaćinima Planinarskog doma Crvene stijene i PED „Glasinac“ Sokolac na gostoprimstvu i vremenu koje su posvetili našoj grupi.
Posebnu zahvalnost upućujemo svim učesnicima ture na povjerenju, odgovornom odnosu prema planini, međusobnom poštovanju i dobroj atmosferi koja je pratila cijelu aktivnost.
Romanija nas je ponovo podsjetila da se najljepše uspomene ne stvaraju samo na vrhovima.
Stvaraju se na putu do njih.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
MJESTO GDJE PLANINA DODIRUJE MORE,
A LJUDI OSTAJU U SRCU
Postoje mjesta kojima se radujete prije polaska. Postoje mjesta sa kojih se teško vraćate. A postoje i ona rijetka kojima se vraćate iz godine u godinu, ne zato što ste ih do kraja upoznali, već zato što svaki novi dolazak otkrije nešto što prethodni nije uspio ispričati.
Takav je Pelješac.
Planom aktivnosti Planinu Volim platforme, u periodu od 23. do 28. juna 2026. godine, realizovana je sedmodnevna outdoor tura na drugom po veličini hrvatskom poluotoku. Cilj aktivnosti bio je upoznavanje prirodnih, kulturnih i historijskih vrijednosti Pelješca kroz planinarenje, aktivan odmor i istraživanje njegovih brojnih skrivenih ljepota.
Poluotok između planine i mora
Pelješac je dug oko 65 kilometara, površine približno 355 km², sa više od 200 kilometara razvedene obale, koju čine desetine uvala, rtova, šljunkovitih i pješčanih plaža te kristalno čisto Jadransko more.
Na poluotoku danas živi oko 6.500 stanovnika, raspoređenih u četiri općine: Ston, Janjina, Trpanj i Orebić. Upravo ta mala naselja čuvaju ono najvrjednije, tradiciju, autentičnost i način života koji se stoljećima nije mnogo promijenio.
Pelješac pripada području izuzetne biološke raznolikosti. Na njegovim padinama rastu guste šume alepskog i crnog bora, makija, vrijes, kadulja, smilje i brojne druge mediteranske ljekovite biljke. Ovdje obitavaju rijetke vrste ptica grabljivica, sove ušare, čagljevi, lisice, divlje svinje i brojne vrste gmizavaca, među kojima se posebno ističe poskok, zbog čega je najviši vrh Pelješca u narodu poznat i kao Mons Vipera (Zmijsko brdo).
Pelješac je istovremeno i jedno od najpoznatijih hrvatskih vinogradarskih područja.
Njegove kamene sunčane padine daju jednu od najcjenjenijih autohtonih sorti vinove loze Plavac mali, od koje nastaju svjetski poznata vina Dingač, Postup, Plavac, Potomje i druga vrhunska crna vina koja su postala zaštitni znak cijelog poluotoka.
Ljudi su najveća vrijednost Pelješca
Prirodne ljepote mogu osvojiti pogled ali ljudi osvajaju srce.
Već dugi niz godina Planinu Volim platforma ostvaruje uspješnu saradnju sa obitelji Antunović iz Kune Pelješke, koja je svojim radom, predanošću i ljubavlju prema rodnom kraju razvila prepoznatljivo porodično gospodarstvo Agroturizam Antunović.
Njihova priča nije nastala preko noći. Nastajala je godinama, kroz svakodnevni rad, odricanja i vjeru da se poštenim odnosom prema zemlji, domaćim životinjama, gostu i vlastitoj tradiciji može stvoriti nešto posebno.
Na njihovom imanju gotovo da ne postoji segment koji nije dio jedne zaokružene porodične priče.
Poljoprivredna proizvodnja, vinogradi, maslinici, uzgoj stoke, domaći sirevi, suhomesnati proizvodi, povrće, vlastita konoba, apartmanski smještaj visoke kategorije i iskreno gostoprimstvo čine jedinstvenu cjelinu u kojoj gost vrlo brzo prestaje biti gost i postaje dio porodice.
Nena, Josip, Jasmina, Milo i najmlađi Josip svojim osmijehom, jednostavnošću i iskrenošću ostavljaju trag koji se teško može opisati riječima.
Zbog toga se nakon svakog odlaska ne postavlja pitanje hoćemo li ponovo doći, nego koliko još dana treba čekati do novog susreta.
Aktivan odmor koji se pamti
Ovogodišnji boravak protekao je u znaku toplog mediteranskog juna/ lipnja.
Dok većina turista dane provodi isključivo na plažama, naši domaćini vrijedno su radili na poljima.
Upravo u tom periodu počinje vađenje krompira (patata), jednog od najvažnijih poljoprivrednih proizvoda poslije grožđa na kontinentalnom djelu Pelješca.
Učesnici ture su dali mali doprinos radu domaćina, pa su jutra protekla u zajedničkom vađenju i skupljanju krompira (patata).
Taj dio aktivnosti nazvali smo aktivni odmor, koji je bio mali doprinos i znak zahvalnosti ljudima koji nas godinama dočekuju otvorenog srca a nama prilika da iz prve ruke osjetimo koliko truda, znanja i ljubavi stoji iza svakog ploda koji kasnije dolazi na naš stol.
Nakon doručka slijedila su svakodnevna istraživanja skrivenih peljeških uvala, šljunkovitih plaža i kristalno čistog mora.
Sedam dana ispunjenih morem, suncem, razgovorima, smijehom i prijateljstvom.
Sigurnost uvijek ispred vrha
Centralni plan aktivnosti bio je uspon na najviši vrh Pelješca Sveti Ilija (961 m n.v.).
Međutim, tokom boravka temperature zraka prelazile su 35 °C, dok se otvorene kamene padine iznad Orebića dodatno zagrijavaju pod direktnim suncem.
Nakon konsultacija sa domaćinima i lokalnim planinarima donesena je odluka da se planirani uspon odgodi za naredni dolazak.
Planina će uvijek biti tu, sigurnost učesnika nema alternativu.
Umjesto uspona organizovan je sadržaj koji se pokazao kao pun pogodak.
Korčula, kameni biser Jadrana
Posljednji dan iskoristili smo za posjetu gradu Korčuli.
Brodom iz Orebića za svega petnaestak minuta stigli smo na otok koji se s pravom naziva jednim od najljepših srednjovjekovnih gradova Mediterana.
Korčula je šesti po veličini hrvatski otok, površine oko 279 km², sa približno 15.000 stanovnika.
Posebno je poznata po autohtonoj sorti bijelog grožđa Rukatac (Maraština), od koje nastaju kvalitetna dalmatinska bijela vina, ali i po sortama Pošip i Grk, koje su Korčulu učinile jednim od najpoznatijih vinskih područja Hrvatske.
Šetnja kamenim ulicama, gradskim zidinama, trgovima i starim palačama još jednom je potvrdila zašto Korčulu svake godine posjećuju stotine hiljada turista iz cijelog svijeta.
Pelješac nije samo destinacija, Pelješac je osjećaj
Ovo putovanje još jednom je pokazalo da vrijednost jednog mjesta ne čine samo njegove planine, plaže, more ili znamenitosti.
Najveće bogatstvo svakog kraja su ljudi.
Zato posebnu zahvalnost upućujemo obitelji Antunović, koja je svojim nesebičnim gostoprimstvom, vrhunskom uslugom, domaćom hranom, besprijekornim smještajem i iskrenim prijateljstvom učinila da se i ovog puta osjećamo kao kod vlastite kuće.
Naša dugogodišnja saradnja odavno je prerasla poslovni odnos.
Ona danas predstavlja prijateljstvo, međusobno povjerenje i zajedničku želju da kroz Planinu Volim platformu i Agroturizam Antunović promovišemo prirodu, održivi turizam, domaću proizvodnju, zdrav način života i vrijednosti koje se ne mogu kupiti.
Pelješac nas je još jednom podsjetio da najljepša putovanja nisu ona na kojima pređemo najviše kilometara.
To su putovanja na kojima upoznamo dobre ljude i upravo zbog njih znamo da ćemo se na Pelješac ponovo vratiti.
Do novog susreta…
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
VRANICA 2000+ CHALLENGE
PLES PREKO VRHOVA VRANIČKOG GOROSTASA
Subota, 13.06.2026.
Posebno ugovorenim terenskim prijevozom iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, makadamskim putem stižemo na lokalitet Lučine (1.650 m n.v.), smješten u podnozju Zec planine, sastavnom dijelu planinskog lanca Vranice. U neposrednu blizinu izvora rijeke Vrbas, na početnu tačku naše ture, dolazimo oko 09. sati.
Aktivnosti započinjemo ulaskom na označenu planinarsku stazu koja vodi prema Izvoru Vrbasa (1.710 m n.v.), smještenom u podnožju lokaliteta Dernečište. Sunčano jutro i vedro nebo nagovještavali su idealan planinarski dan, dok nas je hladan planinski vjetar podsjećao da se temperatura tokom prethodne noći spuštala do nule.
Već prvi cilj bio je vrh Šćit (1.949 m n.v.), prepoznatljiv po svom zaobljenom travnatom obliku i prostranim kolonijama borovnice koje poput zelenog tepiha prekrivaju njegove padine. Iako pitomog izgleda, direktni uspon predstavlja ozbiljan kondicioni izazov sa gotovo 300 metara visinske razlike. Izlaskom na vrh otvaraju se prizori koji se teško mogu opisati riječima. Čovjek ima osjećaj da stoji u središtu planinskog amfiteatra oko kojeg su poredani najljepši vrhovi Bosne i Hercegovine.
Pred nama su se redali Matorac, Zec, Romanija, Trebević, Jahorina, Treskavica, Bjelašnica, Prenj, Čvrsnica, Vran, Ljubuša, Kamešnica, Dinara, Cincar, Vlašić i mnogi drugi planinski divovi. Sve je djelovalo nestvarno, gotovo kao san. Ipak, svjež planinski povjetarac bio je tu da nas podsjeti da smo dio stvarnosti koju mogu doživjeti samo oni koji odluče krenuti u planinu.
Nakon uživanja na vrhu slijedi spuštanje grebenom prema prevoju Sikira (1.690 m n.v.), gdje uz kraći odmor i zanimljive geografske informacije uživamo u pogledima prema dolini Fojnice. Iznad nas se uzdiže zaobljeni vrh Debelo Brdo (1.862 m n.v.), a nakon njega nastavljamo poznati „vranički ples“ – gore, dole, pa ponovo više gore i još više dole. Tako izgleda prava Vranica.
Širokim grebenom nastavljamo prema vidikovcu i vrhu Tikva (1.975 m n.v.) u čijem završnom djelu staza prelazi u intenzivan uspon. Dolazak na vrh donosi novo buđenje i novu nagradu. Bijele snježne krpe na visokim vrhovima Prenja, Čvrsnice i Treskavice dodatno su uljepšavale panoramu koja je pratila svaki naš korak.
Spuštamo se na put ispod vidikovca Tikva te preko lokaliteta Vrata i zaravni Ravni Klek nastavljamo prema prvom vrhu izazova „Challenge 2000+“ vrhu Treskavica (2.023 m n.v.). Dalje slijedi blago spuštanje kroz cvjetne livade prošarane žutim i plavim nijansama, a zatim i intenzivan uspon kroz kleku prema vrhu Ločika (2.107 m n.v.).
Iako nas ove godine nije dočekalo procvjetalo endemično Vraničko zvonce, zbog dugog zadržavanja snijega na višim dijelovima planine, priroda nam je i dalje nesebično darovala svoje bogatstvo. Na vrhu Ločike pravimo dužu pauzu za ručak uz fantastične vidike i pogled na nastavak planirane trase.
Hladan vjetar ubrzo nas podsjeća da je vrijeme za nastavak puta. Spuštamo se prema Sarajevskim vratima (1.950 m n.v.), zatim uspinjemo na Kotu (2.028 m n.v.) i nastavljamo grebenom iznad Prokoškog jezera prema vrhu Krstac (2.069 m n.v.). Tu se nakratko opraštamo od pogleda na jezero i nastavljamo valoviti planinski ples prema najvišem vrhu Vranice Nadkrstacu (2.112 m n.v.).
Nakon toga posjećujemo i najzapadniji vrh Bijela Gromilica (2.072 m n.v.), vraćamo se na stazu te preko vrha Devetaci (2.004 m n.v.) ulazimo u završni intenzivni uspon prema Rosinju (2.059 m n.v.), posljednjem vrhu naše velike vraničke avanture.
Sunce se polako spuštalo prema horizontu. Vidici su bili veličanstveni, a lica učesnika ispunjena zadovoljstvom i ponosom. Iako je riječ o jednoj od rijetko organizovanih i zahtjevnijih trasa na Vranici, svi učesnici pokazali su izuzetnu fizičku spremnost, mentalnu snagu i potpuno povjerenje u plan ture i procjenu vodiča da će vremenski uslovi biti pogodni za njenu realizaciju.
Vrijeme nas je nagradilo od prvog do posljednjeg koraka. Tokom cijelog dana pratili su nas idealni uslovi za planinarenje, vedro nebo, izuzetna vidljivost i prijatne temperature. Takvi dani na planini ostaju dugo u sjećanju.
Nakon više od 23. pređena kilometra i preko 1.500 metara kumulativnog uspona, spuštamo se dodatnih 400 metara do Planinarskog doma Rosinj (1.680 m n.v.), gdje nas dočekuju draga lica planinara Planinarskog društva „Goran“ Gornji Vakuf/Uskoplje.
Topla atmosfera doma, domaća čorba, pite i neizostavni vranički ovčiji sir uz planinarske priče, šalu i smijeh predstavljali su savršen završetak jednog izuzetno sadržajnog dana. Nakon druženja uslijedio je zasluženi odmor u ugodnom smještaju i čistoj planinarskoj posteljini.
Nedjelja, 14.06.2026.
Drugi dan bio je rezervisan za relaksaciju i upoznavanje dodatnih prirodnih i kulturnih vrijednosti Vranice. Nakon doručka laganom šetnjom obilazimo lokalitet Dobro, vidikovac sa prekrasnim pogledima na okolne planinske reljefe Vranice . Nastavljamo prema vrhu Staglić (1.776 m n.v.), preko Zlatnog guvna, gdje učesnici imaju priliku čuti zanimljive priče o rimskom rudarstvu i nekadašnjoj eksploataciji vraničkog zlata.
Povratak do doma, ručak i spuštanje prema gradskim ulicama donijeli su i tradicionalni završetak ture uz neizostavni sladoled.
Boraviti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, a ne posjetiti Ždrimački vodopad na rijeci Crnodol, bilo bi nezamislivo. Lagana šetnja kroz šumu vodi do uređenog prilaza vodopadu koji predstavlja savršenu završnu dekoraciju dvodnevne avanture kroz vrhove planinskog lanca Vranice.
Povratak kući protekao je sigurno i uspješno, a na odredište smo stigli prije 22. sata.
ZAŠTO VRANICA?
Vranica je planina širokih horizonata, pitomnih travnatih vrhova, čistog planinskog zraka i jedinstvenog osjećaja slobode. Boravak na ovakvim planinama nije samo rekreacija već ulaganje u zdravlje, fizičku kondiciju i mentalnu ravnotežu. Svaki korak na planinskoj stazi udaljava nas od svakodnevnog stresa, a približava prirodi, zdravijem načinu života i samima sebi.
Misija platforme Planinu Volim upravo je promocija takvog načina života aktivnog, zdravog, odgovornog i ispunjenog boravkom u prirodi.
ZAHVALNOST
Posebnu zahvalnost upućujemo svim učesnicima ture na ukazanom povjerenju, odvažnosti i spremnosti da prihvate izazov jedne od najljepših i najrjeđe organizovanih planinarskih trasa na Vranici.
Veliku zahvalnost dugujemo i planinarima Planinarskog društva „Goran“ Gornji Vakuf/Uskoplje, čija logistička podrška, pomoć na terenu i iskreno planinarsko gostoprimstvo predstavljaju važan dio uspješne realizacije ovakvih aktivnosti. Bez njihove podrške organizacija ove ture bila bi znatno složenija.
PLANINU VOLIM
Svaka naša tura pažljivo je planirana i realizovana uz profesionalan i odgovoran pristup, iskustvo vodiča, poznavanje terena i stalnu brigu o sigurnosti učesnika.
Ako želite istraživati najljepše planine Bosne i Hercegovine kroz kvalitetno organizovane programe, stručno vođenje i nezaboravna iskustva, pratite aktivnosti platforme Planinu Volim i pridružite nam se na nekoj od narednih avantura.
Pred nama su novi vrhovi, novi horizonti i nove planinarske priče.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
UPOZNALI SMO DIO ROMANIJE
Romanija je planina smještena u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, čiji je najviši vrh Veliki Lupoglav (1.652 mnv). Graniči sa Sarajevskim Ozrenom i Jahorinom na zapadu i jugu, dok se prema sjeveru naslanja na Javor planinu. Kanjon rijeke Drinjače odvaja je od Javornika i Konjuha.
Karakterišu je prostrana kraška polja, valovit reljef, guste četinarske šume i brojna stjenovita uzvišenja sa kojih se pružaju veličanstveni vidici prema Sarajevskom polju te planinama Ozren, Trebević, Jahorina, Bjelašnica, Treskavica, Visočica, Prenj i mnogim drugim planinskim lancima Bosne i Hercegovine.
Na Romaniji se nalaze izvorišta rijeka Miljacke i Prače, dok njene jugozapadne litice predstavljaju jedno od najznačajnijih područja za razvoj alpinizma i sportskog penjanja u Bosni i Hercegovini. Upravo je u rejonu Djevojačke stijene 1929. godine izveden prvi zabilježeni alpinistički uspon u Bosni i Hercegovini, a na liticama Crvene stijene 2020. godine izgrađena je jedna od najatraktivnijih osiguranih željeznih staza, via ferata „Sokolov put“.
ODVAŽNOST KOJA JE NAGRAĐENA
Dana 06.06.2026. godine uspješno je realizovana planinarska tura sa usponom na Romaniju, tokom koje su označenim planinarskim stazama ispenjani najviši vrh Veliki Lupoglav i vidikovac Crvene stijene, uz posjetu istoimenom planinarskom domu kojim gazduje PED „Glasinac“ Sokolac.
U realizaciji ture učestvovalo je šest planinara i planinarki.
Posebnu vrijednost ovoj turi daje činjenica da je grupa na put prema Romaniji krenula po izrazito kišovitom i maglovitom vremenu. Tokom gotovo cijelog puta do polazne tačke pratili su nas niski oblaci, magla i kiša. Ipak, učesnici su pokazali povjerenje u procjenu vodiča i vjerovali da će se vremenske prilike promijeniti.
Ta odluka pokazala se potpuno ispravnom.
Od trenutka dolaska na polaznu tačku pa sve do završetka uspona, Romanija nas je nagradila idealnim uslovima za planinarenje. Sunce je obasjavalo planinske proplanke, vidljivost je bila izuzetna, a ugodna temperatura omogućila je potpuno uživanje u svakom pređenom koraku. Kao potvrda da planina često nagrađuje strpljenje i upornost, na povratku prema Tuzli ponovo smo prolazili kroz jaku kišu koja je zahvatila veći dio područja kroz koje smo se vozili.
KROZ ČETINARSKE ŠUME DO VELIKOG LUPOGLAVA
Aktivnosti na Romaniji započeli smo nešto iza 09:00 sati sa lokaliteta Planinarskog doma Crvene stijene (1.365 mnv).
Jutro je bilo mirno, a zraci sunca koji su se probijali kroz visoke krošnje četinarske šume donosili su osjećaj topline, sigurnosti i optimizma. Uređenom planinarskom stazom, obilježenom informativnim tablama, prolazimo kroz uske planinske livade ukrašene procvjetalim proljetnim biljem koje je na ovoj nadmorskoj visini tek dočekalo svoje najljepše dane.
Nakon petnaestak minuta hoda ulazimo u gustu četinarsku šumu i izlazimo na greben okrenut prema jugu. Okomite stijene otvaraju impresivne vidike prema Mokranskoj i Sarajevskoj kotlini te planinama Jahorini, Treskavici, Visočici, Bjelašnici, Vranici, Trebeviću i Sarajevskom Ozrenu. Njihovi vrhovi djelimično su bili prekriveni niskim oblacima, stvarajući gotovo nestvarne pejzaže.
Dobro uređena i markirana staza vijuga duž grebena, vodeći nas od jednog do drugog vidikovca. Svaki od njih pruža poseban doživljaj i drugačiju perspektivu planinskih prostranstava.
Prelaskom preko vrha Gavranka (1.502 mnv) ulazimo u područje veličanstvenih četinarskih šuma koje Romaniji daju prepoznatljiv izgled i izuzetnu ekološku vrijednost. Nastavljamo kretanje prema Novakovoj pećini, a potom završnim usponom izlazimo na najviši vrh planine Veliki Lupoglav (1.652 mnv), koji uspješno osvajamo u 12:30 sati.
Sam vrh okružen je visokim stablima smrče i javora čije široke krošnje skrivaju udaljene horizonte, ali istovremeno stvaraju poseban osjećaj mira i planinske izolovanosti. Nakon zasluženog odmora, zajedničkog obroka i fotografisanja, započinjemo povratak istom trasom.
PLANINA KAO IZVOR ZDRAVLJA I ENERGIJE
Romanija je mnogo više od planine.
Boravak među njenim prostranim četinarskim šumama predstavlja istinski odmor za organizam. Čist planinski zrak, bogat kiseonikom i prirodnim aerosolima koje proizvode četinarske šume, doprinosi boljem radu respiratornog sistema, kvalitetnijem disanju i općem osjećaju vitalnosti.
Šetnja kroz takvo okruženje smanjuje svakodnevni stres, poboljšava koncentraciju, jača fizičku kondiciju i pozitivno utiče na mentalno zdravlje. Upravo zbog toga platforma „Planinu volim“ kontinuirano promoviše aktivan boravak u prirodi kao jedan od najzdravijih oblika ulaganja u vlastito fizičko i psihičko zdravlje.
Planina ne traži mnogo. Traži samo jedan korak. A zauzvrat daje neprocjenjive trenutke mira, slobode, prijateljstva i unutrašnje snage.
CRVENE STIJENE KRUNA DANA
Nakon povratka do Planinarskog doma Crvene stijene i kraćeg odmora, označenom stazom nastavljamo prema vidikovcu Crvene stijene (1.423 mnv).
Sa ovog impresivnog vidikovca pružaju se jedni od najljepših pogleda koje Romanija može ponuditi. Strme litice, beskrajna prostranstva šuma i planinski horizonti ostavljaju snažan utisak na svakog posjetioca.
Po završetku obilaska pozdravljamo se sa gostoprimljivim domaćinima iz PED „Glasinac“ Sokolac, zahvalni na srdačnom prijemu i podršci, te nastavljamo vožnju prema Tuzli.
PLANINU VOLIM
Ugodno vrijeme, mnoštvo novih doživljaja, iskreni osmijesi, nova poznanstva, pozitivna energija i ljepote kojima obiluje Romanija ostavili su snažan trag među svim učesnicima ture.
Ovakvi dani potvrđuju da planinarenje nije samo fizička aktivnost nego način života koji nas povezuje sa prirodom, ljudima i vlastitim mogućnostima. Svaki vrh donosi novu lekciju, svaki korak novu vrijednost, a svaki zajednički uspon nova prijateljstva.
Čestitke svim učesnicima na uspješno realizovanom usponu, pokazanoj disciplini, međusobnoj podršci i povjerenju koje su ukazali timu tokom cijele ture.
PRIDRUŽITE NAM SE NA NAREDNIM AVANTURAMA
Platforma „Planinu volim“ nastavlja organizovati kvalitetne, sigurne i sadržajne planinarske ture širom Bosne i Hercegovine i regiona.
Stručan pristup organizaciji, profesionalno vođenje tura, pažljivo planiranje ruta, sigurnost učesnika i dugogodišnje iskustvo predstavljaju vrijednosti na kojima gradimo povjerenje svakog planinara koji nam se pridruži.
Ako želite upoznati najljepše planine, unaprijediti svoje zdravlje, steći nova prijateljstva i doživjeti nezaboravne trenutke u prirodi, pozivamo vas da budete dio budućih aktivnosti koje organizuje platforma „Planinu volim“.
Do novih planinarskih uspona, novih vidika i novih zajedničkih pobjeda.
VAS I PLANINU VOLIM
Dževad Bektašević
https://www.instagram.com/p/DZU5CgojEew/?utm_source=ig_web_button_share_sheet&igsh=MzRlODBiNWFlZA==