STIGLI SMO!

VIA APSYRTIDES I OBZOVA: OTOK CRES I KRK

22–26. oktobar 2026. godine

Od jadranske obale do kamenitih grebena, od starih otočnih naselja do vidikovaca s kojih se otvara pogled na more i susjedne otoke, još jedna outdoor tura platforme Planinu Volim završena je novim iskustvima, upoznavanjem prirodne i kulturne baštine i nastavkom planinarskog prijateljstva koje povezuje ljude i planinarske organizacije iz Bosne i Hercegovine i Slovenije.

U periodu od 22. do 26. oktobra 2026. godine realizovana je višednevna outdoor tura na hrvatskim jadranskim otocima Krku i Cresu. Središnji dio aktivnosti bio je nastavak prelaska planinarske transverzale Via Apsyrtides, odnosno pješačenje njenim petim, šestim i sedmim etapama na otoku Cresu, u saradnji s Planinarskim društvom Novo mesto iz Slovenije. Program smo zaokružili usponom na Obzovu, najviši vrh otoka Krka, visok 568 metara.

Via Apsyrtides predstavlja sistem historijskih pješačkih staza koji povezuje sjeverni rt Jablanac na Cresu s južnim rtom Radovan na otoku Iloviku. Naziv transverzale potiče od antičkog zajedničkog imena cresko-lošinjskog otočja, Apsyrtides. Ukupna trasa duga je približno 149 kilometara, podijeljena u 11 etapa različite zahtjevnosti s oko 4.000 metara ukupnog uspona. Pored planinarskog izazova, ova transverzala pruža priliku za upoznavanje otočne historije, tradicije, naselja, krškog reljefa i raznovrsnog živog svijeta.

Više informacija o transverzali i njenim etapama dostupno je na zvaničnoj stranici: https://viaapsyrtides.hr/pocetna/

Četvrtak, 22. oktobar 2026. – Put prema otoku Krku

Putovanje iz Tuzle prema hrvatskom primorju proteklo je u znaku iščekivanja novih planinarskih susreta i nastavka ranije započetog obilaska Via Apsyrtides.

Dolaskom na otok Krk u naselje Pinezići, gdje je provedena noć uz druženje, planiranje i pripremu opremu za naredne dane, tri etape transverzale i završni uspon na najviši vrh otoka Krka.

Petak, 23. oktobar 2026.

Via Apsyrtides, 5. etapa: Valun – Martinšćica

Jutro je počelo vožnjom trajektom iz luke Valbiska na otoku Krku do luke Merag na otoku Cresu. Nakon iskrcavanja nastavili smo vožnju do naselja Valun, gdje smo završili prethodnu, četvrtu etapu transverzale, i pripremu za nastavak pješačenja.

Peta etapa, koja povezuje Valun i Martinšćicu, vodi kroz predjele u kojima se susreću surova ljepota krša, stara otočna naselja, kameni suhozidi i otvoreni vidici prema Kvarneru. Službeni opis ove dionice posebno izdvaja Lubenice, Helm i Vidoviće kao značajne tačke na trasi.

Od Valuna, smještenog gotovo na nivou mora, staza nas je povela prema naselju Zbičina, a zatim uzbrdo prema Lubenicama, na približno 360 metara nadmorske visine.

Lubenice su jedno od najupečatljivijih otočnih naselja. Smještene na uskom hrptu iznad strmih obalnih padina, svojim kamenim kućama, ostacima starih zidina i crkvicama svjedoče o dugom kontinuitetu života na ovom prostoru. Naselje je kroz srednji vijek imalo značajnu ulogu kao utvrđeno središte, a njegov položaj pruža izuzetne vidike prema Kvarneru, Istri i okolnim otocima. Ovdje se posebno osjeti koliko su ljudi nekada bili povezani s kamenom, oskudnim zemljištem, ispašom i morem.

Nakon prolaska kroz Lubenice nastavili smo kretanje grebenskim predjelom, desno od vrha Hrip, visokog 447 metara, te pored Morske peći, prema vrhu Helm sa 482 metra nadmorske visine.

S grebena su se otvarali široki pogledi na Jadransko more, razvedenu obalu i otočne predjele, dok je u unutrašnjosti otoka posebnu pažnju privlačilo Vransko jezero. Ovaj jedinstveni slatkovodni rezervoar predstavlja jedno od najvažnijih prirodnih bogatstava Cresa i ključni je izvor pitke vode za otočna naselja. Jezero se nalazi na približno 13 metara nadmorske visine, dugo je oko pet kilometara, široko približno 1,5 kilometara, a najveća dubina mu doseže oko 74 metra. Vodu dobija pretežno iz oborina, a njegova osjetljiva prirodna ravnoteža zahtijeva poseban stepen zaštite.

Kretanje smo nastavili preko kamenitih padina i kroz kameniti otočni pejzaž prema naselju Vidovići, smještenom na približno 270 metara nadmorske visine, iznad Martinšćice.

Vidovići su još jedan primjer nekadašnjeg života oblikovanog stočarstvom, oskudicom vode i prilagođavanjem surovim otočnim uslovima. S položaja iznad obale pružaju se široki vidici prema moru, Istri, Lošinju i manjim okolnim otocima. Kamene kuće, uske ulice i mir koji prati ovakva naselja podsjećaju na vrijeme kada su otočani svakodnevni život gradili u neposrednoj vezi s prirodom.

Završni dio etape vodio nas je prema Martinšćici, gdje smo se smjestili za naredne dvije noći.

Prešli smo stazu dužine približno 17 kilometara, 738 metara uspona i 6 sati i 30 minuta kretanja.

Ovim danom nastavili smo prelazak transverzale kroz predjele u kojima se prirodna ljepota nadopunjuje kulturnim naslijeđem.

Zvanični opis etape: https://viaapsyrtides.hr/etapa-5/

Subota, 24. oktobar 2026.

Via Apsyrtides, 6. etapa i nastavak 7. etape

Zbog najavljenih padavina polazak na stazu pomjerili smo u poslijepodnevne sate, prilagođavajući plan vremenskim uslovima i nastojeći da aktivnost realizujemo u skladu s procjenom uslova na terenu.

Iz Martinšćice smo krenuli stazom koja se postepeno udaljava od obale i vodi kroz predjele s mediteranskom vegetacijom, kamenitim pašnjacima i ostacima nekadašnjih poljoprivrednih površina.

Prolazili smo iznad naselja Zaglav, a zatim nastavili kroz Miholašćicu, gdje se otočni pejzaž smjenjuje između obrađenih površina, maslenika, kamenih ograda i pogleda prema moru. Blagim usponom stigli smo do naselja Stivan, a zatim nastavili prema Ustrinama,  naselju smještenim na približno 180 metara nadmorske visine.

Ustrine su karakteristične po starim kućama nanizanim uz rub uzvišenja koje se strmo spušta prema uvali Porat. Ovaj prostor, nekada snažno vezan za stočarstvo, poljoprivredu i pomorstvo, čuva tragove života koji je stoljećima bio prilagođen otočnom reljefu i klimatskim prilikama.

Dolaskom u Ustrine završili smo šestu etapu transverzale. Budući da smo željeli smanjiti potrebu za dodatnom vožnjom narednog dana, odlučili smo nastaviti još jedan dio trase sedme etape, prema raskrsnici na kojoj se planinarska staza susreće s državnom cestom D100 u pravcu Osora.

Na taj način prilagodili smo dnevni plan raspoloživom vremenu i organizaciji narednog dana, a da pritom zadržimo kontinuitet prelaska transverzale.

Nakon završetka pješačenja vratili smo se u Martinšćicu, gdje smo prenoćili.

Prešli smo stazu približno 12 kilometra, 314 metara uspona sa 173 metra silaska i 3,5 sata kretanja.

Dan nije bio obilježen velikim visinskim razlikama, ali je donio vrijedan nastavak upoznavanja južnijeg dijela otoka Cresa, njegovih naselja i otvorenih pejzaža prema moru.

Zvanični opis etape: https://viaapsyrtides.hr/etapa-6/

Nedjelja, 25. oktobar 2026.

Via Apsyrtides, nastavak i završetak 7. etape: Ustrine – Osor

Treći dan pješačenja na Cresu započeli smo vožnjom iz Martinšćice do raskrsnice na državnoj cesti D100, gdje smo prethodnog dana završili kretanje. Odatle smo nastavili pješice prema Osoru, završnoj tački sedme etape.

Staza nas je vodila desnom stranom vrha Ruzmarin, visokog 169 metara, kombinacijom makadamskih puteva, kamenitih prolaza i otvorenih otočnih predjela. Prošli smo pored crkve Majke Božje od Loza, važnog sakralnog i kulturnog mjesta ovog dijela Cresa.

Put do crkve prolazi kroz tradicionalne ograđene pašnjake, omeđene kamenim suhozidima i vratima koja otočani nazivaju lesama. Ovakvi detalji svjedoče o dugoj tradiciji stočarstva i načinu na koji su ljudi organizovali život i rad u prostoru ograničenom kamenitim tlom i oskudnim prirodnim resursima.

Nakon prolaska pored napuštenih pastirskih naselja nastavili smo prema lokalitetu Jamina Sredi, jednoj od najdojmljivijih prirodnih znamenitosti ovog dijela otoka.

Jama je prepoznatljiva po prostranoj unutrašnjosti i gotovo pravilnom obliku svoda, s otvorom koji omogućava prodor dnevne svjetlosti. Njena neobična morfologija privlačila je pažnju i ranijih istraživača. Putopisac Alberto Fortis opisivao je ovaj prostor još u 18. stoljeću, upoređujući njegov oblik s rimskim Panteonom. Arheološki nalazi iz sredine 20. stoljeća ukazali su na tragove ljudskog prisustva iz različitih prahistorijskih razdoblja, što ovom lokalitetu daje dodatnu vrijednost.

Jamina na Sredi nije samo geološka zanimljivost nego i podsjetnik da su prirodni zakloni, pećine i jame kroz dugu prošlost imali važnu ulogu u životu ljudi. Njihova zaštita podrazumijeva pažljiv odnos prema prirodnom ambijentu i arheološkom naslijeđu.

Nakon obilaska lokaliteta vratili smo se dijelom staze kojom smo došli, a zatim nastavili pored uvale Sonte prema Osoru.

Osor je jedno od historijski najznačajnijih naselja cresko-lošinjskog otočja. U antičko doba imao je važnu ulogu zahvaljujući svom položaju na uskom prolazu između Cresa i Lošinja. Umjetno prokopani kanal omogućio je plovidbu između dvije strane otočja i doprinio razvoju Osora kao važnog trgovačkog, pomorskog i administrativnog središta.

Danas Osor predstavlja jedinstven spoj historije, arhitekture i prirodnog ambijenta. Njegove ulice, ostaci starih građevina, sakralni objekti i neposredna blizina mora svjedoče o vremenu kada je ovaj prostor bio važna raskrsnica pomorskih puteva.

Uz Osor se veže i legenda o Orfeju, mitskom pjesniku čija je pjesma, prema predanju, nadživjela njegovu tragičnu sudbinu. Takve priče dodatno obogaćuju doživljaj mjesta u kojem se historijske činjenice i usmena predanja prepliću s otočnim pejzažom.

Dolaskom u Osor završili smo sedmu etapu Via Apsyrtides, zaokruživši trodnevni program pješačenja na otoku Cresu. Nakon odmora i ručka uslijedila je vožnja prema trajektnoj luci Merag, prelazak na otok Krk i povratak u Pineziće.

Prešli smo stazu 14,9 kilometara, 203 metra uspona i 4,5 sata kretanja.

Ova etapa ostavila je poseban utisak zbog spoja prirodnih znamenitosti, kamenih pašnjaka, napuštenih naselja i historijskog Osora. Na malom prostoru susreću se tragovi prahistorije, antičke prošlosti i tradicionalnog otočnog načina života.

Zvanični opis etape: https://viaapsyrtides.hr/etapa-7/

Ponedjeljak, 26. oktobar 2026.  

Obzova, 568 m n. v., najviši vrh otoka Krka

Posljednji dan ture bio je rezervisan za uspon na Obzovu, najviši vrh otoka Krka, visok 568 metara nadmorske visine.

Polazna tačka bio je prevoj Treskavac, na približno 320 metara nadmorske visine. Odavde smo krenuli stazom koja dijelom prati makadamske i asfaltne puteve prema raskrsnici Žičevo i lokvi Kaljužina.

Uspon smo nastavili prema Velom vrhu, visokom 542 metra, nakon čega je uslijedilo valovito kretanje preko kamenitog terena, pored lokve Na Hramčići i preko vrha Brestovica sa 558 metara nadmorske visine. Završni dio staze doveo nas je do Obzove, najviše tačke otoka Krka.

Obzova pripada karakterističnom krškom pejzažu unutrašnjosti Krka. Za razliku od obalnih predjela, obilježenih uvalama, plažama i mediteranskom vegetacijom, prostor oko vrha otkriva ogoljene kamenite površine, niske travnjake i prostrane valovite grebene.

S vrha se, u povoljnim vremenskim uslovima, otvaraju široki vidici prema susjednim jadranskim otocima i kopnu. Pogled obuhvata razuđenu obalu, otočne skupine Kvarnera i prostranstvo mora, stvarajući osjećaj otvorenosti karakterističan za najviše tačke otočnih vrhova.

Nakon kraćeg zadržavanja na vrhu započeli smo povratak kružnom stazom koja vodi u pravcu Stare Baške. Prošli smo preko lokaliteta Na Plakari i pored Vele Lokve, a zatim nastavili preko raskrsnice Skala do početne tačke na prevoju Treskavac.

Prešli smo stazu  9,2 kilometara, 340 metara uspona i nešto manje od tri sata kretanja.

Uspon na Obzovu bio je lijep završetak višednevne aktivnosti. Nakon tri dana upoznavanja Cresa kroz historijske staze Via Apsyrtides, završni dan na Krku donio nam je drugačiji planinarski doživljaj, obilježen otvorenim krškim prostorima i vidicima prema moru.

U večernjim satima povratak u Tuzlu, donoseći nova iskustva, uspomene i potvrdu da planinarenje nije samo kretanje kroz prostor nego i način da upoznajemo ljude, baštinu i različite krajeve.

Realizacija ove ture još jednom je pokazala koliko su važni saradnja, međusobno povjerenje i spremnost da se zajednički ideje pretvaraju u konkretne aktivnosti.

Platforma Planinu Volim upućuje iskrenu zahvalnost Planinarskom društvu Novo mesto iz Slovenije na saradnji, ukazanom povjerenju i spremnosti da zajedno nastavljamo planinarske aktivnosti. Posebnu vrijednost ovoj saradnji daje činjenica da nas ne povezuje samo interes za planine i prirodu nego i šire razumijevanje planinarstva kao prostora prijateljstva, učenja, odgovornosti i međusobnog poštovanja. Nastavljamo zajedno uz povjerenje, prijateljstvo i zajedničke vrijednosti

Kada planinarske organizacije iz različitih sredina dijele iste vrijednosti, granice prestaju biti prepreka, a postaju prilika za upoznavanje, razmjenu iskustava i izgradnju novih prijateljstava. Upravo takve susrete želimo njegovati kroz rad platforme Planinu Volim: otvorenost prema drugim planinarskim sredinama, odgovoran odnos prema prirodi i kulturnoj baštini, međusobnu podršku i stvaranje prilika da zajedno otkrivamo nove predjele.

Zahvalnost pripada i svim učesnicima koji svojim povjerenjem, zalaganjem i odnosom prema zajedničkim aktivnostima doprinose da svaka realizovana tura bude više od niza pređenih kilometara. Vrijednost planinarskog iskustva ne mjeri se samo dužinom staze, savladanim usponom ili posjećenim vrhom nego i načinom na koji putujemo, sarađujemo i odnosimo se jedni prema drugima.

Uz dogovor i zajedničku želju za nastavkom saradnje, planiramo da tokom prvomajskih praznika 2027. godine nastavimo prelazak osme i devete etape Via Apsyrtides na otoku Lošinju.

Pred nama su nove staze, novi predjeli i novi susreti. Nastavljamo s istom vizijom i misijom: povezivati ljude kroz planinarenje, upoznavati i čuvati prirodnu i kulturnu baštinu te graditi zajednicu u kojoj se povjerenje, prijateljstvo i odgovornost potvrđuju zajedničkim djelovanjem.

Do novih susreta…

Vas i Planinu Volim

Dževad Bektašević