KONJUH – PROLJEĆE KOJE OSVAJA VISINE
Ovaj vikend proveli smo na magično lijepoj planini Konjuh, u vremenu kada se priroda nalazi između dva godišnja doba. Zima još uvijek ne odustaje, ali proljeće strpljivo i sigurno osvaja. Iz dolina koje su već ozelenile, preko šuma koje su izlistale, pa sve do vrhova gdje se još uvijek zadržavaju posljednje bijele fleke snijega. Upravo ta smjena godišnjih doba dala je Konjuhu posebnu čar i snagu doživljaja.
Vjesnici proljeća osvajaju planinu metar po metar. Od rascvjetalih perunika u nižim dijelovima, do kaćuna koji se tek bude i probijaju kroz snijeg na većim visinama. Priroda ovdje priča priču koju treba doživjeti, ne samo vidjeti. Konjuh nas je dočekao obasjan toplinom proljetnog sunca, miran, čist i gotovo uspavan, kao da odmara nakon duge i teške zime.
Posebnu vrijednost ovom vikendu dali su naši gosti iz Planinarskog društva Đakovo iz Republike Hrvatske, koji su imali priliku upoznati svu raskoš ove planine. Iako geografski relativno blizu, nepredvidive vremenske prilike više puta su odgađale realizaciju ove ture. Zato se izbor termina pokazao kao pun pogodak, ovaj put Konjuh je zablistao u svom najljepšem izdanju.
PRVI DAN – PUT KA NAJVIŠEM VRHU
Subota, 18.04.2026. godine, bila je rezervisana za uspon na najviši vrh planine. Polazak je bio iz Zobika, kod pješačkog željeznog mosta, a ruta nas je vodila preko Varde (791 m), Vinkovačke kose, Malog Konjuha (1191 m), pa sve do Velikog Konjuha (1328 m).
Toplina sunca nas je mamila na duži odmor, ali nas nije uspavala. Naprotiv, energija prirode i pogled sa vrhova davali su dodatni motiv za nastavak. Nakon kraće pauze, nastavljamo spuštanje prema Zavraći, a zatim valovitim usponom dolazimo do kultne planinarske lokacije, kuće Zidine. Tu pravimo zasluženi predah uz kafu, sabirajući utiske i upijajući tišinu planine.
Ruta se zatim nastavlja preko Jezerca, a ono što smo osvojili trebalo je i vratiti, sigurno, odmjereno i u ritmu grupe spuštamo se nazad prema Zobiku. Nakon nepunih 10 kilometara i oko 1050 metara visinskog uspona, vraćamo se ispunjeni, zadovoljni i sa onim posebnim osjećajem slatkog umora koji nosi planina.
Dan završavamo u Etno avliji Mačkovac, gdje nas dočekuju toplina ambijenta, šum rijeke Oskove i gostoprimstvo koje se ne zaboravlja. Večera u tradicionalnom ambijentu, uz lagane zvuke muzike uživo, bila je savršen završetak dana. Nije trebalo mnogo da nakon toga utonemo u dubok i zaslužen san.
DRUGI DAN – MIR, SUNCE I ŠIROKI VIDICI
Nedjelja, 19.04.2026. godine, donijela je opušteniji ritam, ali ništa manje lijep doživljaj. Nakon jutra provedenog u prelijepom ambijentu Mačkovca, krećemo prema naselju Mrljevići (450 m), odakle započinjemo novu turu.
Ruta vodi preko Kozličaka (703 m), Kobilice (793 m), kote 850, zatim preko Nevesilja do vrha Zelemboj (1060 m). Dan kao stvoren za planinu, miran, topao, tih. Ovaj put smo sebi dozvolili i duže zadržavanje na vrhu, pa čak i trenutke potpunog opuštanja, ležeći na suncu i upijajući energiju prirode.
Spuštanje ide preko Konjske ravni (798 m) nazad prema Mrljevićima. Ruta dužine nepunih 10 kilometara sa oko 740 metara visinskog uspona zaokružila je još jedan kvalitetan planinarski dan.
Nakon uspješne ture, nagrada je bila logična, povratak u Etno avliju Mačkovac na ručak i završno druženje. Uz osmijehe, zadovoljstvo i obećanje da se Konjuhu ponovo vraćamo, zatvorili smo još jedno poglavlje ispunjeno prirodom, energijom i zajedništvom.
PLANINU VOLIM – VIŠE OD TURE
Ova tura bila je mnogo više od planinarenja. Bila je to priča o širokim pogledima, o šarenilu proljetnih cvjetova, o endemskim perunikama, ljekovitom bilju i onim sitnim, skrivenim detaljima koje otkrivate samo ako znate gledati.
Kroz platformu Planinu Volim, svaka staza dobija dodatnu vrijednost. Tu se ne pronalaze samo putevi kroz prirodu, već i mali, lični komadi sreće, u tišini šume, u pogledu sa vrha, u razgovoru sa ljudima koji dijele istu strast.
Sa ovakvih tura ne nosite samo fotografije. Nosite emociju, energiju i onu posebnu vrstu ljubavi prema prirodi koja ostaje dugo nakon povratka kući.
Konjuh nas je još jednom podsjetio zašto se vraćamo planini. I zašto ćemo se uvijek vraćati.
Do novih planinarskih tura.
Vas i planinu volim
Dževad Bektašević