STIGLI SMO !
BJELAŠNICA I VISOČICA – DVA DANA PLANINE, SELA, VRHOVA I PRIČA
Planirani outdoor vikend platforme Planinu Volim 03. i 04.10.2026. godine, zamišljen kao dvodnevno upoznavanje Bjelašnice i Visočice, uspješno je realizovan prema osnovnoj ideji programa, kroz planinarenje, upoznavanje visokoplaninskih sela, kulturno-historijske baštine, prirodnih fenomena i širokih planinskih vidika.
Program je od samog početka bio zamišljen sa mogućnošću prilagođavanja različitim fizičkim sposobnostima učesnika. Subotnji program realizovan je prema Planu A, dok je u nedjelju grupa koristila obje predviđene mogućnosti. Tako su jedni učesnici krenuli na zahtjevniji planinarski uspon, dok je drugi dio grupe izabrao laganiju šetnju kroz prostor Visočice. Upravo takva fleksibilnost omogućila je da svi učesnici provedu kvalitetan vikend u prirodi, bez nametanja istog nivoa fizičkog napora cijeloj grupi.
UMOLJANI, VRATA U VISOKOPLANINSKI SVIJET
Subotnje jutro započeli smo dolaskom u Umoljane, jedno od prepoznatljivih visokoplaninskih sela na području Bjelašnice.
Već pri ulasku u selo susrećemo tragove života koji je stoljećima bio neraskidivo vezan za planinu, nekropolu stećaka, stare vodenice na potoku Sedrenik, tradicionalnu arhitekturu i Umoljansku džamiju.
Ovaj prostor nije samo lijep planinski krajolik. On je svojevrsni otvoreni muzej života na planini, u kojem se priroda, tradicija, historija i svakodnevni život generacijama prepliću.
Posebnu pažnju privlače vodenice na Sedreniku, koje svjedoče o nekadašnjem načinu života i korištenju snage vode, kao i Umoljanska džamija, vrijedan primjer tradicionalne sakralne arhitekture ovog prostora.
Nakon prolaska krpoz selo nastavljamo prema katunskom naselju Gradina, na 1.490 m n. v., odakle započinje naša glavna planinarska dionica prema Lukomiru.
UMOLJANI, PRIČA O ZMAJU I OKAMENJENOJ AŽDAJI
Područje Umoljana čuva i jednu od poznatih lokalnih legendi koja se generacijama prenosila među stanovništvom.
Prema predanju, prostorom iznad sela nekada je prošla aždaha, a trag njenog kretanja ostao je u obliku vijugavog korita Studenog potoka. Legenda tako prirodni oblik krajolika pretvara u priču, povezujući planinu, selo i ljude koji su ovdje živjeli.
Iznad prostora kojim prolazimo nalazi se Pošljak, 1.551 m n. v., čije stijene prema predanju čuvaju trag okamenjenog zmaja odnosno aždaje. Na vrhu se nalaze i ostaci ilirskog naselja, čime ovaj prostor dobija dodatnu arheološku i historijsku vrijednost.
Planina tako pred putnika ne postavlja samo pitanje kuda vodi staza, nego i pitanje koliko priča, tragova i sjećanja može stati u jedan planinski krajolik.
GRADINA, POČETAK PLANINARSKE PRIČE
Sa Gradine, 1.490 m n. v., započinjemo pješačku dionicu prema Lukomiru.
Staza se u početku spušta prema vijugavom koritu Studenog potoka, koje je ovoga puta, zbog dugotrajnog sušnog perioda, bilo gotovo potpuno bez vode. Upravo taj suhi tok još snažnije podsjeća na priču o aždaji koja je, prema legendi, nekada ovim koritom dolazila prema selu.
Nakon toga staza nastavlja gotovo vodoravno, iznad dubokog kanjona Rakitnice, pružajući sve šire poglede prema prostoru Visočice.
KANJON RAKITNICE, GRANICA DVIJE PLANINE
Pred nama se otvara jedan od najupečatljivijih prirodnih prostora ovog kraja to je kanjon rijeke Rakitnice.
Rijeke Rakitnica je duboko usječena između Bjelašnice i Visočice, stvarajući prirodnu granicu između dvije velike planine. Kanjon se proteže približno 26 kilometara, od visine oko 1.120 m n. v. na početnom dijelu do oko 320 m n. v. na završetku, gdje se rijeka ulijeva u Neretvu.
Kretanje stazom iznad kanjona pruža potpuno drugačiji doživljaj prostora. S jedne strane otvorene padine Bjelašnice, s druge Visočica, a između njih duboko usječena dolina Rakitnice. To su pogledi zbog kojih vrijedi usporiti korak.
Staza nas dalje vodi ispod vrha Obalj, kroz prostor u kojem se još mogu pronaći tragovi nekadašnjih naselja i vodenica, a zatim prema našem glavnom odredištu selu Lukomir.
LUKOMIR, SELO NA RUBU KANJONA
Nakon približno 7,5 kilometara staze i oko 270 metara ukupnog uspona, pred nama se pojavljuje Lukomir. Smješten na približno 1.450 m n. v., na rubu kanjona Rakitnice, Lukomir predstavlja jedno od najpoznatijih visokoplaninskih sela Bosne i Hercegovine.
Njegov položaj, tradicionalne kamene kuće, uske staze između objekata i neposredna blizina dubokog kanjona stvaraju ambijent koji je teško usporediti sa bilo kojim drugim dijelom Bosne i Hercegovine.
Lukomir nije samo turistička destinacija. To je prostor u kojem su sačuvani tragovi tradicionalnog planinskog života i prilagođavanja čovjeka surovim, ali istovremeno izuzetno lijepim uslovima visokoplaninskog prostora.
Poseban doživljaj pružio nam je izlazak na vidikovac Vijenac, 1.495 m n. v. Odavde se otvara gotovo nestvaran pogled prema Lukomiru, kanjonu Rakitnice i planinama koje okružuju ovaj prostor – Visočici, Prenju, Čvrsnici, Veležu i drugim planinskim lancima.
ODMOR U KOLIBI LUKOMR
Nakon planinarskog dijela slijedio je odmor u prijatnom ambijentu tradicionalno uređenog objekta Koliba Lukomir. Tu smo napravili pauzu i uživali u domaćoj hrani, posebno u ukusnim pitama pripremljenim na tradicionalan način i s posebnom pažnjom domaćice Zinete Masleša.
Ovakva mjesta daju planinarskom putovanju dodatnu dimenziju. Nakon kilometara provedenih na stazi, susret sa domaćom hranom, ljudima i atmosferom sela postaje dio ukupnog doživljaja planine.
POVRATAK PREKO DUGOG POLJA I CRVENOG KLANCA
Nakon odmora slijedio je ugovoreni terenski prijevoz iz Lukomira do Dugog polja, a zatim nastavak pješačenja. Preostalo je još približno 2,5 kilometra, uz oko 110 metara uspona, kroz prostor Crvenog klanca prema početnoj tački na Gradini.
Tako smo zatvorili subotnju planinarsku priču i vratili se na mjesto sa kojeg smo nekoliko sati ranije krenuli prema Lukomiru.
VEČER UZ TUŠILSKI POTOK
Nakon završetka aktivnosti nastavili smo vožnju prema smještaju u području Visočice. Noć smo proveli u Apartmanu Villa Deleon, na lokaciji Podvornice 4, uz Tušilski potok.
Objekat se pokazao kao veoma dobro osmišljen i uređen prostor za odmor nakon planinarskog dana. Dobra lokacija, uređen enterijer i prateći sadržaji pružili su upravo ono što je bilo potrebno nakon višesatnog boravka na planini.
Posebnu vrijednost cijelom boravku dali su susretljivost i gostoprimstvo domaćina, koji su svojim odnosom prema gostima dodatno upotpunili naš boravak.
Večer smo proveli u druženju, razgovoru i prepričavanju utisaka, uz pripremu za nedjeljni uspon.
NEDJELJA , VISOČICA U JESENJEM RUHU
Nedjeljno jutro dočekalo nas je potpuno drugačije. Uz Tušilski potok temperatura se spustila do minus 5 stepeni, a jutarnji mraz zabijelio je okolinu. Hladno jutro, međutim, nije dugo potrajalo. Dan se otvorio prema čistom nebu i toplom jesenjem suncu.
Ovog dana koristili smo prednost programa koji je od početka bio zamišljen tako da se može prilagoditi fizičkoj spremnosti učesnika. Jedan dio grupe krenuo je na vrh Vito, 1.960 m n. v., dok se drugi odlučio za laganiju šetnju uz Tušilski potok prema Sinanovićima.
VITO 1.960 m n. v.
Uspon na Vito započeli smo sa lokacije Poljica, 1.550 m n. v., ispod vrha Špionik.
Staza prema vrhu bila je sadržajna od samog početka. Prolazili smo kroz kamenite predjele prošarane velikim kamenim gromadama koje su, prema geološkom oblikovanju ovog prostora, zaostale kao tragovi nekadašnjih glacijalnih procesa. Lednici su tokom vremena nosili stijenski materijal sa viših predjela prema dolinama, ostavljajući iza sebe prizore koji na pojedinim mjestima izgledaju gotovo nestvarno.
Kretanje kroz takav teren daje osjećaj kao da smo zakoračili u neki drugi svijet.
Dodatnu ljepotu stvarala je vegetacija. Padine su bile prošarane kolonijama borovnice koja je početkom jeseni dobila karakteristične purpurno-crvene tonove. U kombinaciji sa sivim kamenim gromadama, smeđim planinskim travama i čistim plavim nebom, stvarani su prizori koji ostaju dugo u sjećanju. Kako smo dobijali na visini, otvarao se sve širi horizont.
POGLED KOJI OTVARA BOSNU
Sa vrha Vite, na 1.960 m n. v., pružio se širok i čist pogled prema velikom dijelu bosanskohercegovačkog planinskog prostora. U vidokrugu su se nizali Romanija, Jahorina, Trebević, Zelengora, Lelija, Treskavica, Crvanj, Velež, Prenj, Čvrsnica, Vran, Vranica i brojni drugi planinski vrhovi. Ispod nas kanjon Rakitnice, vrhovi Bjelašnice, dolina Tušilskog potoka i grebeni Visočice.
Uživanje u ovakvom pogledu bilo je dodatno pojačano činjenicom da su brojni planinari tog dana iskoristili lijepo vrijeme. Na planini se osjećala posebna atmosfera, susreti, razgovori, fotografisanje i zajedničko uživanje u spektakularnom jesenjem danu.
MOKRE STIJENE, SPIONIK I POVRATAK PREMA POLJICAMA
Nakon Vite nastavili smo stazom prema grebenu Mokrih stijena, a zatim napravili uspon i na Spionik, 1.920 m n. v.
Povratak je uslijedio drugom dionicom, kroz travnate predjele obojene purpurno-crvenim tonovima borovnice. Staza nas je vodila pored Medvjeđeg izvora, kroz dolinu i kamenite predjele ispod Spionika, sve do početne tačke na Poljicama.
Ukupna dužina ove planinarske dionice iznosila je oko 7 kilometara, uz približno 450 metara uspona.
Bio je to pravi planinarski završetak vikenda, dinamičan teren, vrhovi, grebeni, kamen, livade, borovnice i pogledi koji su se sa svakim korakom ponovo otvarali.
VISOČICA ZA SVE, KADA PLANINARSTVO POVEZUJE
Dok je jedna grupa savladavala uspon prema Vitu i Spioniku, drugi dio ekipe iskoristio je mogućnost laganijeg programa, šetnjom uz Tušilski potok prema Sinanovićima i nazad obuhvatila je oko 8 kilometara, uz uživanje u pejzažu, kanjonu potoka i okolnom visokoplaninskom prostoru.
Tako je i ovog dana ostvarena jedna od osnovnih ideja programa Planinu Volim, da planina bude dostupna različitim ljudima i različitim nivoima fizičke spremnosti, bez potrebe da se iskustvo planine mjeri samo visinom osvojenog vrha. Jer nije svaki vrijedan planinarski dan isti. Nekome je cilj vrh od gotovo 2.000 metara, nekome mirna šetnja kroz visokoplaninsko selo, a nekome razgovor uz potok i pogled prema okolnim planinama.
Važno je da svi iz planine ponesemo doživljaj zbog kojeg ćemo joj se ponovo vratiti.
POVRATAK PREMA TUZLI
Nakon završetka obje aktivnosti ponovo smo se okupili na mjestu smještaja. Slijedio je pozdrav sa domaćinima, budući dogovori polazak prema Tuzli.
Vikend smo završili uspješno, sa ispunjenim programom, lijepim uspomenama i novim iskustvima. U Tuzlu smo stigli prije 21 sat, čime je završena još jedna outdoor priča Planinu Volim.
PLANINU VOLIM, VIŠE OD PLANINARENJA
Ovaj vikend na Bjelašnici i Visočici još jednom je potvrdio ono što nastojimo graditi kroz platformu Planinu Volim. Planina nije samo prostor za fizički napor i uspon prema vrhu. Ona je prostor za odmor od svakodnevnice, za psihičko rasterećenje, upoznavanje prirode, ljudi, sela i kulturno-historijske baštine.
U samo dva dana upoznali smo visokoplaninska sela, katunski prostor, legende, kanjon Rakitnice, Lukomir, tradicionalnu hranu, planinske vrhove i široke horizonte Visočice.
Upravo takva putovanja želimo ponuditi našim učesnicima sa više sadržaja, više doživljaja i više razloga da upoznajemo Bosnu i Hercegovinu.
Cilj nije da planinu pretvorimo u takmičarsku arenu. Planinu pohodimo, upoznajemo, poštujemo i čuvamo.
Svaki program Planinu Volim počinje prije samog polaska, planiranjem trase, procjenom uslova, izborom odgovarajućih alternativa i prilagođavanjem programa stvarnim mogućnostima grupe. Ovaj vikend bio je još jedan primjer da dobro planiranje omogućava da se program uspješno realizuje. Sigurno vođenje, realno planiranje, prilagođavanje učesnicima i ispunjena očekivanja i to je standard kojem težimo.
Naše najveće zadovoljstvo nije samo kada grupa stigne na vrh nego je kada se svi zajedno vrate kući sa osjećajem da su proveli vrijedan, siguran i sadržajan vikend ili dan u prirodi.
ZAHVALNOST
Hvala svim učesnicima koji su ovaj vikend učinili posebnim svojim povjerenjem, dobrom energijom, strpljenjem i zajedničkim uživanjem u planini.
Hvala domaćinima Apartmana Villa Deleon na gostoprimstvu i ugodnom boravku.
Posebno hvala Zineti Masleša i Kolibi Lukomir na gostoprimstvu i tradicionalno pripremljenim jelima kojima smo dodatno upoznali duh ovog kraja.
Hvala i svim planinarima koje smo susretali na stazama Visočice i Bjelašnice. Svaki susret, razgovor i zajednički trenutak dodatno obogaćuju ono što planinarstvo čini posebnim.
Ovaj vikend završavamo sa još jednom potvrdom da je Bosna i Hercegovina zemlja izuzetnih planina, sela, ljudi, priča i krajolika. Treba se samo odvažiti krenuti, doživjeti i upoznati ih.
Nastavljamo tražiti nove staze, nove vrhove, nova sela i nove priče koje ćemo zajedno pretvarati u uspomene, to je planinarstvo kakvo volimo ujedno je to misija platforme Planinu Volim.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
+387 61 13 48 94
planinuvolim@hotmail.com
planinuvolim.ba