DOLOMITI OD JEZERA SORAPIS DO VRHA TOFANA DI MEZZO
U okviru aktivnosti platforme Planinu Volim u saradnji sa PD Novo mesto- Slovenija, početkom septembra 2026. godine realizovana je višednevna planinarska tura kroz srce Dolomita, sa bazom u mjestu Alleghe. Program je objedinio neke od najatraktivnijih dolomitskih predjela: Lago di Sorapis, masiv Sass de Putia i vrh Peitlerkofel, zahtjevni uspon preko via ferrata Punta Anna i Gianni Aglio na Tofana di Mezzo, te obilazak Cortine d’Ampezzo.
Bio je to spoj planinarenja, visokogorstva, via ferrata, prirodnih fenomena, istorije i kulture Dolomita, ali prije svega još jedno iskustvo koje potvrđuje koliko planina može biti snažan prostor za pomjeranje vlastitih granica.
LAGO DI SORAPIS, TIRKIZNI DRAGULJ DOLOMITA
03.09.2026.
Prvi dan započeo je na prevoju Passo Tre Croci, na 1.809 metara nadmorske visine. Odatle smo krenuli označenom stazom 215 prema jednom od najpoznatijih prirodnih dragulja Dolomita, jezeru Lago di Sorapis.
Tokom 12 kilometara staze savladano je 480 metara uspona uz vremensku distancu kretanja 4 sata aktivnog hoda.
Staza nas je kroz šumske predjele postepeno izvela prema otvorenim i sve dramatičnijim dolomitskim pejzažima. U nastavku su uslijedili kameniti i eksponirani dijelovi, mjestimično osigurani sajlama i metalnim pomagalima, uz impresivne poglede prema masivima Tre Cime di Lavaredo i Cadini di Misurina.
Nagrada nakon uspona bilo je jezero Lago di Sorapis, smješteno na 1.928 metara, podno moćnih stijena Sorapissa. Njegova karakteristična mliječno-tirkizna boja rezultat je finih mineralnih čestica koje dolaze iz glečerskog područja.
Uz jezero se vezuje i poznata legenda o kralju Sorapisu i njegovoj kćerki Misurini, priča o ljubavi, žrtvi i suzama iz kojih je, prema predanju, nastalo ovo čudesno jezero.
Nakon povratka nastavili smo vožnju prema Allegheu, gdje je bila smještena naša baza za naredne dane.
PEITLERKOFEL, OD ALPSKIH PAŠNJAKA DO DOLOMITSKOG VRHA
04.09.2026.
Drugi dan bio je posvećen masivu Sass de Putia i usponu na Peitlerkofel, 2.875 m.
Sa prevoja Passo delle Erbe, Würzjoch, sa 2.006 metara, krenuli smo prema planinskoj kući Munt de Fornella, a zatim preko kamenitih padina i sipara prema prevoju Forcella de Pütia, 2.357 m.
Završni dio uspona vodio je strmim serpentinama prema sedlu između Malog i Velikog Peitlerkofela, a zatim kroz osigurani dio sa sajlama do vrha.
Na najvišoj tački čekao nas je veliki panoramski prostor sa pogledima prema Dolomitima, Marmoladi i okolnim alpskim vrhovima.
Ovog dana zabilježena je kružna ruta od 17 kilometara, uz 1.135 metara uspona i ukupno trajanje od 8 sati aktivnosti.
Posebna vrijednost ture bila je upravo u njenoj raznovrsnosti: zahtjevan kameniti uspon zamijenile su prostrane alpske livade i pitomi predjeli Prati di Putia, preko kojih smo zatvorili kružni tok oko masiva.
TOFANA DI MEZZO, USPON KOJI TRAŽI ZNANJE, ISKUSTVO I ODGOVORNOST
05.09.2026.
Treći dan donio je vrhunac ovog planinarskog plana, uspon na Tofana di Mezzo, 3.244 m, najviši vrh grupe Tofana.
Od Rifugio Angelo Dibona, sa 2.083 metra, krenuli smo prema Rifugio Pomedes 2.300 metara, a zatim nastavili preko dvije poznate osigurane planinarske dionice: Via Ferrata Giuseppe Olivieri – Punta Anna i Via Ferrata Gianni Aglio, sve do vrha Tofana di Mezzo.
Naša ruta bila je nešto kraća od 10 kilometara, uz čak 1.526 metara savladanog uspona i oko 10 sati vremenske distance.
Ovo nije bio običan planinarski uspon.
Punta Anna donosi strm, eksponiran i tehnički zahtjevan dolomitski teren, dok nastavak preko Gianni Aglio uvodi planinara u još ozbiljniji visokogorski ambijent. Posebno se izdvajaju eksponirani prečaci, vertikalni stijenoviti usponi, ljestve, sajle, prirodne stijenske police i prolazak kroz karakteristični Bus de Tofana, prirodni otvor u stijeni.
Prema različitim vodičkim klasifikacijama, ruta se vodi kao zahtjevna do vrlo zahtjevna, pri čemu pojedini izvori za ključne detalje navode i elemente E težine. Kombinacija tehničkih detalja, velike izloženosti, visine preko 3.000 metara, fizičkog napora i dugog trajanja čini ovu turu ozbiljnim visokogorskim poduhvatom.
Upravo zato ovakav uspon zahtijeva iskustvo, stabilne vremenske uslove, odgovarajuću tehničku opremu i disciplinovano kretanje.
Nakon izlaska na vrh Tofana di Mezzo 3.244 m, spuštanje je nastavljeno gondolom prema stanici Ra Vales, 2.472 m, a potom pješke prema Rifugio Pomedes i dalje spuštanje kroz stjenoviti teren dijelom osiguran sajlama i metalnim ljestvama prema polaznoj tački kod Rifugio Dibona.
Na vrhu je ostao onaj poseban osjećaj koji se teško može prenijeti riječima, to je osjećaj da se iza svakog uloženog koraka, svakog tehničkog detalja i svakog metra visine nalazi nagrada u obliku jednog od najveličanstvenijih panorama Dolomita.
CORTINA D’AMPEZZO, GRAD POD DOLOMITSKIM GOROSTASIMA
06.09.2026.
Četvrti dan bio je posvećen Cortini d’Ampezzo, jednom od najpoznatijih planinskih i zimskih sportskih centara Italije.
Cortina je smještena u dolini Ampezzo, okružena velikim dolomitskim masivima: Tofanom, Sorapissom, Cristallom, Cinque Torri i Croda da Lago.
Posebno mjesto u njenoj istoriji zauzimaju Zimske olimpijske igre 1956. godine, kada je Cortina postala domaćin VII Zimskih olimpijskih igara. Igre iz 1956. ostale su upamćene i kao prve Zimske olimpijske igre koje su uživo prenošene na televiziji.
Sedamdeset godina kasnije, Cortina je ponovo bila dio olimpijske priče kao jedan od domaćina Milano Cortina 2026.
Tokom obilaska posebnu pažnju posvetili smo i legendarnom planinskom vodiču i alpinisti Angelu Diboni, jednom od pionira penjanja u Dolomitima. Njegovo ime danas nosi Rifugio Angelo Dibona, ali i gradski prostor u Cortini sa njegovim spomenikom.
FALLBACH, VODOPAD U DOLINI MALTATAL
Na povratku prema Bosni i Hercegovini uslijedio je još jedan prirodni doživljaj, posjeta vodopadu Fallbach u dolini Maltatal u austrijskoj Koruškoj.
Maltatal je poznata kao „Dolina padajućih voda“, a cijelo područje karakteriše veliki broj vodopada i snažna planinska hidrologija.
Fallbach se obrušava niz stijene u impresivnom slobodnom padu, a neposredno uz vodopad nalazi se i uređeni Erlebnispark Fallbach, prostor namijenjen odmoru, prirodi i porodičnim aktivnostima.
Još jedan susret sa vodom, stijenom i planinom za kraj višednevnog putovanja kroz Alpe.
OD SORAPISSA DO TOFANE , PLANINA KAO NAČIN ŽIVOTA
Ova tura nije bila samo putovanje kroz Dolomite. Bila je to priča o kretanju, upoznavanju novih predjela, savladavanju fizičkih i tehničkih izazova, ali i o poštovanju planine.
Od mirnih šumskih staza do izloženih dolomitskih grebena, od tirkiznog Lago di Sorapis do 3.244 metra visoke Tofana di Mezzo, svaki dan donio je novu priču i novi razlog zbog kojeg vrijedi krenuti u planinu.
Posebno mjesto u planu aktivnosti zauzele su via ferrate, spoj planinarskog iskustva, tehničkog znanja i sigurnog kretanja u stijeni. Ferrate Dolomita pokazuju koliko planina može biti zahtjevna, ali istovremeno koliko pravilna priprema, odgovarajuća oprema i odgovorno vođenje omogućavaju da se dožive i njeni najatraktivniji dijelovi.
PLANINU VOLIM, KORAK VIŠE, SIGURNIJE I ODGOVORNIJE
Kroz platformu Planinu Volim nastavljamo graditi priču o planinarstvu koje ne poznaje granice.
Bosna i Hercegovina ima veličanstvene planine, ali planinarski svijet je mnogo širi. Upoznavanjem drugih planina učimo, stičemo iskustvo i prenosimo nova znanja u naše planinarske sredine.
Dolomiti su još jednom podsjetili da vrh nije samo cilj.
Put do vrha, ljudi sa kojima ga dijelimo, znanje koje stičemo i sigurnost kojom se krećemo, upravo to čini planinarstvo vrijednim.
Do nekog novog vrha, novog grebena i nove planinarske priče.
Vas i Planinu Volim
Dževad Bektašević
planinarski vodič MB-125
PS FBiH / PD Konjuh Tuzla