VISOČICA PLANINA KOJA VAS ZAGRLI I NE PUŠTA

U dane vikenda 09. i 10. maja 2026. godine, prema planu aktivnosti Planinu Volim platforme , realizovana je dvodnevna planinarska tura na planini Visočica, jednoj od najljepših i najmističnijih planina Bosne i Hercegovine.

Iako vremenske prognoze nisu ulijevale optimizam, uz najave promjenjivih vremenskih uslova, kiše, guste magle i niskih temperatura, ljubav prema planini još jednom se pokazala jačom od svih prepreka. Odlučna i hrabra grupa planinara odlučila je krenuti prema visočkim grebenima vjerujući da planina uvijek nagradi iskrenu namjeru i poštovanje prema prirodi.

Ovaj pohod nije bio samo još jedna planinarska tura. Bio je to vikend ispunjen emocijama, prijateljstvom, snagom zajedništva i dokazom da planina često ostvaruje želje na najljepši mogući način.

USPON PREMA VRHU SUBAR I ROĐENDAN IZNAD OBLAKA

U ranim jutarnjim satima osmočlana grupa planinara započela je uspon sa lokaliteta Donja Tušila (1220 m n.v.) prema vrhu Subar, koji je u tom trenutku bio potpuno skriven gustim oblacima i maglom.

Razlog zbog kojeg je ova tura od samog početka imala posebnu emociju bio je nesvakidašnji plan jednog velikog dječaka. Njegova želja bila je da svoj deseti rođendan proslavi na planinskom vrhu, uz tortu, svjećice i prijatelje.

Vođeni iskrenom željom da dječakov san postane stvarnost, grupa je uz siguran tempo i više od 600 metara visinskog uspona nakon približno dva sata stigla na vrh Subar.

U trenutku dolaska vrh je još uvijek bio skriven u magli, ali upravo tada planina počinje pokazivati svoju čaroliju. Oblaci su se polako razmicali, sunce je počelo probijati kroz sivilo, a pred planinarima su se otvarali prvi vidici prema beskrajnim visočkim prostranstvima.

Torta, svjećice, osmijesi, šampanjac i dječija sreća na gotovo dvije hiljade metara nadmorske visine pretvorili su taj trenutak u uspomenu koja će ostati trajno upisana u srcima svih učesnika.

Nakon odmora grupa nastavlja kretanje preko izdvojenih kamenih vrhova, prolazeći kroz nevjerovatne prizore proljetne planine. Ljubičaste rijeke šafrana i kaćuna, žuta polja jaglaca, zaostale bijele snježne krpe i beskrajni valoviti pejzaži stvarali su prizore koji su djelovali gotovo nestvarno.

Poseban utisak ostavio je amfiteatar između vrhova Subar, Vito i Mokre stijene, prostor surove ljepote i potpune planinske tišine, gdje čovjek ima osjećaj da vrijeme nakratko staje.

Daljim spuštanjem kroz dolinu, uz žubor planinskih potoka i šarenilo proljetnog cvijeća, grupa dolazi do jednog bezimenog vrha sa kojeg se pružao veličanstven pogled prema Tušilskoj dolini, Bjelašnici i okolnim visočkim grebenima.

Pošto vrh nije imao ime, učesnici ture tog dana simbolično su ga nazvali Huseinov vrh (1530 m n.v.), u čast dječaka čiji je rođendan planina tog dana učinila posebnim.

Povratak je nastavljen pored vodopada potoka koji dolazi iz pravca ledeničkog područja “Nade”, sve do Tušila gdje je druženje nastavljeno u toploj i vedroj atmosferi.

Umorni, ali istinski sretni, planinari su tog dana nosili osjećaj da su zajedno učestvovali u ostvarenju jedne velike i iskrene dječije želje.

GREBENIMA VISOČICE PREMA VRHU DŽAMIJA

Visočica nije planina za jedan dan.

Opijeni njenom ljepotom i željom da istraživanje ove magične planine bude nastavljeno, grupa je i narednog jutra krenula prema novim visočkim prostranstvima.

U nedjelju 10.05.2026. godine, sa lokaliteta Poljice (1550 m n.v.), započelo je istraživanje jugozapadnog dijela Visočice, sa planom da se grebenskim putem preko Ljeljena stigne na najviši vrh planine – Džamija (1967 m n.v.), te dalje prema vrhu Vito.

Jutro je bilo prohladno, ali vedro. Sunce koje se probijalo kroz potpuno čisto plavo nebo ubrzo je zagrijalo planinske pašnjake i kamene grebene.

Planirani polazak nakratko je odgođen zbog dolaska učesnika iz PD Planina Sarajevo, čiji je organizator izrazio želju da nam se pridruži i zajednički realizujemo turu.

Tako je prvobitna desetoročlana grupa ubrzo prerasla u impozantnu kolonu od ukupno 34 planinara i planinarke, koja se poput vijugave linije kretala beskrajnim prostranstvima Visočice.

Uz odmjeren tempo i sigurno vođenje, grupa se kretala dijelovima neoznačenih planinarskih pravaca, što je dodatno pojačalo osjećaj avanture i istinskog planinskog ambijenta.

Nakon nešto više od dva sata hoda grupa dolazi na vrh Mali Ljeljen (1860 m n.v.), gdje je napravljen kraći odmor uz fotografisanje i uživanje u nevjerovatnim pogledima.

Nastavak ture vodio je valovitim grebenom preko Velikog Ljeljena (1963 m n.v.) sve do najvišeg vrha Visočice , Džamija (1967 m n.v.), na koji grupa uspješno dolazi nešto prije 13 sati.

Na vrhu su planinare dočekali beskrajni horizonti i pogledi prema Prenju, Bjelašnici, Treskavici i dubokim dolinama koje okružuju ovu planinu.

Nakon zasluženog odmora uslijedio je silazak sjevernom stranom vrha kroz kameniti teren prekriven zaostalim snježnim krpama, koje su na pojedinim dijelovima zahtijevale dodatni oprez pri kretanju.

Snijeg, hladan planinski vjetar i surovi kamen davali su osjećaj prave visokogorske aktivnosti i podsjećali koliko planina uvijek traži poštovanje i koncentraciju.

Sigurnim spuštanjem grupa dolazi do lokaliteta Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine – Nekropole stećaka Jezero, jednog od najznačajnijih srednjovjekovnih lokaliteta na prostoru Visočice.

Nakon kraćeg odmora i nastavka prema bivku Zoran Šimić, gdje je donesena je odluka da se zbog umora pojedinih učesnika, dužine ture i vremenskog kašnjenja planirani nastavak prema vrhovima Parić, Delalaš i Vito ostavi za naredni dolazak.

Povratak je nastavljen preko prevoja između vrhova Parić i Uteklić prema Poljicama, gdje grupa uspješno dolazi oko 18 sati.

Na licima učesnika bila je vidljiva ona posebna mješavina umora, zadovoljstva i unutrašnjeg mira koju može dati samo planina.

LJEPOTA KOJOJ SE UVIJEK VRAĆAMO

Visočica je jedna od onih planina koje čovjeka ne osvoje samo svojim vrhovima, nego osjećajem koji ostavljaju duboko u njemu.

Njeni beskrajni travnati grebeni, kameni vrhovi, izvori hladne vode, proljetno cvijeće i nevjerovatna tišina imaju moć da čovjeka potpuno odvoje od svakodnevnice i vrate onome što je istinski važno.

Planina vas uzme u svoj zagrljaj tako snažno da je teško otići. Niste je još ni napustili, a već vam nedostaje. Ne govori, a čujete njen poziv. Ne obećava ništa, a daje mnogo više nego što ste očekivali.

Upravo zbog toga aktivnosti koje realizuje Planinu Volim platforma nisu samo obični planinarski izleti. One postaju prostor povezivanja ljudi, stvaranja prijateljstava, pomjeranja vlastitih granica i upoznavanja najljepših dijelova prirodne baštine Bosne i Hercegovine i regiona.

Kroz planinarstvo, visokogorstvo i outdoor aktivnosti gradimo kulturu zdravog života, poštovanja prirode i zajedništva, stvarajući uspomene koje ostaju mnogo duže od samog puta.

Jer planina ne mijenja samo pejzaže kroz koje prolazimo.
Planina mijenja i nas same.

Do novih planinarskih tura…

Vaš Planinu Volim

Dževad Bektašević

https://www.instagram.com/p/DYNDGdbDLy9/?img_index=1