STIGLI SMO!
UVJERITI SE U LJEPOTE KONJUH PLANINE
U sjeveroistočnom djelu Bosne i Hercegovine, 30-ak kilometara južno od Tuzle, položajem smještena je Konjuh planina. Čini zajedno sa Majevicom i Ozrenom rubni dio Dinarskog masiva prema Panonske niziji. Vrhovi Konjuha se uzdižu u visinu iznad 1000 m te predstavljaju prostor stalnnih sukobljavanja kontinentalnih i planinskih klima koje se manifestuju kroz pojavu čestih olujnih vjetrova i obilne padavine, Obiluje mnoštvom izvorišta i predstavlja vododjelnicu između vodotokova rijeka Krivaje, Spreče i Drinjače. Sjeverozapadni dio je posebno ljep, bogastvo hidropotencijala i biodiviziteta uz povezanost planinarskim stazama preko eksponiranih kamenitih i izdvojenih grebena kojim vode staze prema najvišem vrhu Veliki Konjuh (1328 mnv), svakako predstavljaju stalni mamac za mnoge planinare/ke.
Inicijativom planinarskih društava i ljubitelja prirode te na prijedlog Vlade TK – Skupština odlukom 2009 godine proglašava dio Konjuha stepenom zaštite – Zaštićeni pejzaž. U augustu 2013 Zakonom o zaštiti prirode FBIH potvrđeno je postojanje zaštićenog područja prirode Konjuha a upravljanje povjereno je JU Zaštićeni pejzaž Konjuh. Skupština TK je na sjednici održanoj 27. 09. 2017 godine donijela dopunu zakona o proglašenju djela područja planine Konjuh- zaštićenim pejzažem Konjuh i Zakonom su definisane zone zaštite podijeljene u tri zone. A zona – podliježe najstrožijem režimu zaštite i obuhvata 2.411,42 ha, zona B- površina 5.093,70 ha i zona C -sa površinom 511,49 ha.
Piše: Dževad Bektašević
Najave obilnih padavina u dane vikenda, imalo je za rezultat odgodu odlaska na planine Čabulju i Velež. No, to nisu svakako bili razlozi za odvažnu devotočlanu grupu zaljubljenika u prirodu, članova PD Konjuh Tuzla, okupljenih oko planinarske grupe Planinu volim, pokolebaju u svojoj nezadrživoj potrebi boravka u planinama.
Nedjelja 12. 11. 2023. godine u Tuzli jutro je osvanulo prohladno i maglovito. Ako se po jutru i vremenskom stanju dan poznaje onda optimizam bi svakako bio izostavljen.
Neraskidiva simbioza sa prirodom i blizina Konjuh planine svakako je bio valjan razlog koji nas opredjeljuje i upućuje na posjetu sjeverozapadnom dijelu. Približavajući se Konjuhu, magla je bivala sve rjeđa da bi u potpunosti nestala. Nebo plavo bez oblaka, sunčano sa temperaturom u kojoj se osjetila hladnoća sinoćnjeg prvog mraza.
Nešto poslije 07 sati u Mačkovcu, općina Banovići vožnjom ulazimo u zonu JU ZP Konjuh. Na rijeci Zlaći prelazimo dobro uređeni improvizovani most te pored hotela Zlaća nastavljamo uzvodno prema lokaciji Zobik (željezni pješački most).
Pješačenje započinjemo u 08 sati sa lokacije parkinga šire lokacije Zobik- pješački željezni most (520 mnv). Prelaskom mosta preko rijeke Mala Zlaća ulazimo u označenu planinarsku stazu koja nas vodi uzvodno blagom usponom, širokim makadamskim putem, do Planinarskog doma Zobik (560 mnv). Kratko se zadržavamo radi obnavljanja potrebnih zaliha vode uz nastavak kretanja stazom koja nas vijugavim serpentinama vodi u pravcem vrha Varda. Izlaskom iz šume otvaraju se vidici prema mnoštvu izraženih grebena kojim vode putevi prema vrhovima Konjuha a koje u momentu naših upućenih pogleda je već obasjavalo jutarnje sunce. Izlaskom na vrh Varda (791 mnv) otvaraju se dodatno i vidici prema sjevernim dijelovima Konjuha – Djedinska planina, Majevica i zapadno Ozren dok je dolina rijeke Spreče u tom momentu bila prekrivena maglom koja je podsjećala na uvale nestalog Panonskog mora. Staza nas dalje vodi kratko kroz šumu visokih borova, izlazi na uski kameni greben te nastavlja vijugavo sa intenzivnim usponom uz uključenje na Vinkovačku kosu i nastavlja prema vrhu Mali Konjuh (1191 mnv).
Vrh predstavlja široku zaravan obraslu sasušenom travom sa rijetkim stablima ravnokrošnjastog bora. Ambijent uz čiste vidike i zrake toplog novembarskog sunca idealan za odmor.
Obnovivši izgubljenu energiju i prikupivši nešto vitamina D, nastavljamo uspon prema vrhu Veliki Konjuh. Staza nas vodi prvenstveno blagim spuštanjem kroz travnati teren pored stoljetnih stabala bora zatim prelazi u blagi usponom, ulazi u visoku crnogoričnu šumu gdje zatičemo manje ostatke prvog jesenjeg snijega. Dalje staza vodi prema podnožju vrha na kojem se nalazi ograđeni vojni objekt. Obilazi isti, prolazi pored planinarskog skloništa i izlazi na najviši vrh Konjuh planine – vrh veliki Konjuh (1328 mnv)
Vrh predstavlja blago valovita zaravan prekriven sasušenom travom koja je u momentu našeg dolaska bila obasjana suncem. Dobra vidljivost prema osniježenim visokim vrhovima planina Bjelašnice, Treskavice, Vranice i Vlašića, nagoviještavali su skori dolazak zime.
Na vrhu zatičemo dva doajena planinarstva i najbolja poznavaoca planine Konjuh, Ivicu Piljić – Pilja i Hazim Omerović, koji su nakon jednog od mnogobrojnih izvršenih istraživačkih i tehnički zahtjevnih uspona prema vrhu, odmarali pripremajući potrebnu opremu kojom će uklonuti vjetrom porušena stabla kojim je zapriječena staza prema Zidinama. Radi se o dvije izuzetno vrijedne, odgovorne i ekološki osvješćene osobe koje svojim radom i odnosom predstavljaju obrazac savršeno izgrađenog lika planinara kojeg se trebaju pridržavati kako planinari tako i svi posjetioci planina.
Nakon zaslužnog kraćeg odmora, nastavljamo kretanje sjeverozapadno spuštajući se prema lokalitetu Zavraća a zatim sa dva kratka uspona izlazimo na zaravnjeni dio šireg lokaliteta Zidine i dolazimo do istoimenog Planinarskog skloništa (1180 mnv), što predstavlja kultno mjesto za sve planinare i ljubitelje planine Konjuh.
Nakon dovoljno vremena za odmor, fotografisanja i uživanja u raskošnoj ponudi ljepote koju pruža ova lokacija nastavljamo kretanje grebenom koji iviči amfiteatar sjeverozapadnog djela Konjuha.
Staza nas vodi pravcem Jezero prema vrhu Barić (1015 mnv) odakle prelazi u intenzivno spuštanje isturenim djelovima kamenitog grebena koji se spušta prema dolini Zobik i lokaciji željeznog pješačkog mosta, gdje uspješno pristižemo nešto prije 16 sati.
Nakon ispunjenih očekivanja, slijedi i zasluženo osvježenje u hotelu Zlaća a zatim vožnja i uspješan povratak u Tuzlu nešto poslije 19 sati.
Učesnici uspona iskazujući poštovanje prema prirodi uz potvrdu međusobne neraskidive ljubavi prema Konjuhu koji je i ovaj put kao i uvijek nesebično lijep, posvećen davanju svoje ljepote.
Utisci sa cjelodnevnog uspona mogu biti opisani kao, sadržajan uz dobru vidljivost sunčan dan, ispunjen lijepim i nestvarnim jesenjim prizorima uz raspoložene učesnike koji su iskazali vrhunsku psihofizičku pripremljenost, savladavajući kondiciono zahtjevnu stazu dužine cca 12 km uz visinski uspon cca 1120 mnv.
Do novih planinarskih destinacija,
VAS I PLANINU VOLIM