STIGLI SMO!

UPOZNATI DIO TRESKAVICA PLANINE

Treskavica je planina u centralnoj Bosni i Hercegovini, pripada lancu dinarskog planinskog masiva. Kanjonom rijeke Željeznice odvojena od Trebevića i Jahorine, grebenom Hojta vezana sa Bjelašnicom a od Visočice odvojena je kanjonom rijeke Ljuta. Putno udaljena od Sarajeva cca 30 km, dobila je ime po čestim manjim zemljotresima u davna vremena. Bogata vodom, prema raspoloživim informacijama postoji 365 izvora. Vododijelnica je Jadranskog i Crnomorskog sliva. Posjeduje pet jezera Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero nastala djelom glečera. Veliko jezero je najveće i najljepše nalazi se na nadmorskoj visini od 1548m.

Južnim obroncima prema Kalinoviku planina se spušta u Hercegovinu. Može se podijeliti na Sjeverni dio koji nosi naziv Bosanska ili Trnovska Treskavica i južni dio Hercegovačka- Humska ili Kalinovačka.

Mještani iz sela Turovi pričaju u davna vremena neki Hasan Kučuk Sova iz sela Turovi izlaskom na megdan sa jednim od arapskih vladara namjesto ostarjelog turskog sultana te pobjedom spasio život istom, upitan što želi za nagradu Hasan je zatražio poklon u zemlji na planini Treskavici što on obiđe pješke u jednom danu. Sultan je pristao a Hasan je u jednom danu prešao Treskavicu pravcem kretanja u granicama: Rajski do- Kragujevac- Siljevica- Lupoč- Spasovača- Bosansko vratlo- Malo vratlo- Suha lastva- Ćabenske stijene- Prezida- Hercegovačka vrata- Đevigrad- Paklenjača- Oblik- Turov stan- Cikuša- Godinja- Turovi i danas to područje nosi naziv Turnička Treskavica. Područje koje je on obišao i zaokružio u jednom danu narod je nazvao Pašina planina, a jedan od vrhova (2070 mnv) nosi to ime. Pričaju da je Hasan Sova kasnije postao paša i da je nakon smrti sahranjen na mezarju u selu Turovi a da su najveći nišani u mezarju koji su izrađeni od klesanog kamena visine preko 2 metra upravo na Hasanovom grobu.

Drugi dio Treskavice takozvana Humljanska ili Kalinovačka prostiore se porema Kalinoviku i jugu pravcem Humljanski krš- Gvozno polje (1320 mnv)- Krbljanski krš sa najvišim vrhom Treskač (1924 mnv).

Treskavica planina, neodoljivo privlači interese ljubitelja prirode za čestim povratkom u svoje okrilje ljepote u različitim vremenskim razdobljima.

Piše: Dževad Bektašević

U subotu 26. august 2023 godine desetočlana grupa planinara iz Tuzle, Lukavca i Sarajeva odlučila je posjetiti Trnovski dio planine Treskavica i uvjeriti se u ljepotu prizora koji su vezani za ovu planinu.

Nešto iza 09 sati započinjemo planirani uspon sa lokacije naselja Turovi (910 mnv) kretajući se stazom koja nas vodi kratko livadom zatim ulazi u gustu šumu. Staza prvobitno intenzivnim usponom vodi podno vrha Hum (1150 mnv) zatim ravno zaobilazeći vrh do raskrsnice za izvor Bistrice i vrh Lupoč, Kratko nakon raskrsnice položeno izlazi na makadamski put kojim vodi prema Planinarskom domu na lokaciji Sustavac (1140 mnv). Kratki odmor uz hladnu planinsku vodu sa Sauljagine česme i dalje stazom koja vodi uzvodno uz korito Hrasničkog potoka. Na početku vodi kroz visoku četinarsku šumu te izlazi na šumski put na kojem se u radne dane odvija vjerovatno planska sanitarna sječa i izvlačenje trupaca drveta za koje smo uočili da su već odavno osušena. Put devastiran radom teških mašina, no sušni period je doprinio da se stazom može normalno kretati. Dolazimo do Planinarskog doma- Radovan Bijelica (1265 mnv) gdje nas sa osmijehom i kafom dočekuje domar Milovan Mimo Klepić.

Usponom kroz šumu, stazom koja presjeca makadamski put dolazimo do lokacije vidikovca (1380 mnv) sa kojeg se pruža pogled na vodopad Skok koji je u sadašnjim uslovima suše i nedostatrka vode nepostojan. Penjemo se dalje kroz šumu u ugodnoj hladovini višedeceniskih stabala. Na raskrsnici koja se nalazi lokaciji prije mosta na Hrasničkom potoku, biramo stazu koja vodi prema lokaciji Crno Jezero. Kretajući se kroz šumu imali smo priliku osvježiti se plodovima slatkih i ukusnih šumskim malinama a po izlasku iz šume na livade iznad grebena Šišan i raskrsnice na kojoj se odvajaju staze prema Čardak, Jablan Do i Turov Stan ulazimo u polja prekrivena stablima borovnicama i brusnicama. Slatki i dozreli plodovi borovnica primamljivi svakako su probudili naše apetite za ukusnom i slasnom hranom iz prorode. Sporo i pogeto sa jednom rukom na niskim stablima borovnica često zasipajući usta na pregršt punom šakom ukusnih plodova. Lagano napredujemo dobro utabanom stazom usponom prema prevoju (1695 mnv) koji se nalazi podno vrha Ilijaš (1897 mnv). Izlaskom na greben otvara se pogled na Crno Jezero (1675 mnv) smješteno u udolini između stjenovitih strana vrhova Ljeljen i Ilijaš. Jezero nosi naziv po algama koje rastu na dnu jezera i daju tamnu boju vodi jezera. Površina jezera je cca 150m puta 100m ovisno o godišnjem dobu sa promjenjivom dubinom 3 do 3,5m. Stanište je vodozemca Triton, Projektom iz sredine prošlog vijeka isto je poribljeno sa pastrmkom koja nije uspjela opstati zbog činjenice da u toku zime jezero u potpunosti zaledi.

Bistra i čista voda iako se nalazi na visini iznad 1500m na površini je imala ugodnu temperaturu, tako da su neki od posjetilaca koje smo zatekli uveliko uživali u osvježenju.

Nakon jednosatne pauze nastavljamo dalje kretanje stazom prema prevoju i dalje strmim djelom koji nas vodi kroz livade sa bujnom vegetacijom prema Velikom jezeru koje je smješteno na visini 1548m i najveće je jezero sa stalnim protokom vode, tako da je u istom naklon izvršenog poribljavanja pastrmka uspjela da opstane i danas u dubinama koje dosežu 6 m uspješno preživljava surove zime. Površina jezera je najpribližnija dimenziji 220m puta 180m dok u vrijeme topljenja snjegova i jesenjih padavina može da udvostruči svoju površinu. Jezero je izuzetno lijepo uklopljeno u pitomu dolinu obraslu mnoštvom planinskih vrsta bilja.

Staze označene i utabane nalaze se oko jezera a na uzišenju (1575 mnv) iznad izvorišta- Pašino vrelo nalazi se izgrađena planinarska kuća kojom gazduje Planinarsko Ekološko Društvo Trnovačka jezera Trnovo. Odmora i uživanja u ovoj ljepoti prekrasnog jezerskog ambijenta nikad dosta.

Nastavljamo kretanje istočnom stranom jezera, obilazio lokaciju Platnog jezera (1580 mnv) površine 80m puta 30m sa dubinom do 2m. Jezero se napaja izvorom hladne vode koje po izlasku iz jezera formira manji površinski potočić koji se niz padinu slijeva u Veliko jezero.

Napuštajući obalu jezera stazom kroz visoku i bujnu travu usponom izlazimo na prevoj Šišan (1580 mnv) sa kojeg je pogled koji zaustavlja dah. U zelenoj dolini Veliko jezero na čijoj površini se ogledaju najviši vrhovi Tresakavice. Prvi dojam fascinantan, blještav, idiličan, neponovljiv. Prizor za pamćenje opredjelo nas je za dodatnu pauzu za odmor napravimo na lokaciji smišljeno postavljenih drvenih klupa za odmor. Vrijeme neumoljivo nas je pozivalo na poziv da nastavimo povratak i odvojimo se od veličanstvenih prizora. Stazom prelazimo greben i čvorište staza prema mnogim vrhovima Treskavice, serpentinama kroz kameniti dio spuštamo se u šumu i biramo stazu koja vodi prema izvoru. Spuštajući se strmom stazom dolazimo do korita Hrasničkog potoka i izvorišta Glibovac (1495 mnv). Sušni period svakako se odrazio i na jačinu ovog izvora koji prema nekim informacijama je povezan sa Velikim jezerom. Kamene ploče prekrivene zelenom mahovinom su mjesto između kojih izlazi hlada i bistra voda stvarajući Hrasnički potok. Nastavljamo stazom nizvodno koritom potoka koji nakon par stotina metara ponire. Spuštajući se niz suho korito prelazimo drveni most koji je jedino mjesto prelaska u vrijeme kad nabuja potok u rano proljeće i kasnu jesen a često i sam most bude poplavljen. Staza nas vodi prema raskrsnici na kojoj smo se kretali prema Crnom jezeru. Nastavljamo dalje spuštanje stazom uspona prema vidukovcu gdje smo počašćenji pronalaskom rijetke i izuzetno ljekovite gljive- Zec, čija tradicija ljekovitosti datira kroz japansku, kinesku i rusku medicinu staru više od 5000 godina.

Usputni kratki odmori u dvorištu domova, kod Mime i Bebe te na Sustavcu kod Ljubiše Golijan Predsjednika PD Treskavica Istočno Trnovo uz razgovor o aktivnostima na izradi projekta via ferrate Skok. Nastavljamo povratak putem uspona do polazne tačke u naselje Turovi, gdje nas u Seoskom domaćinstvu Med i mlijeko dočekuju Elma i Munevera Mulić s ljubavlju spravljenom pitom krompirušom.

Zaslužni odmor učesnicima je svakako prijao, nakon pređene kondiciono teške staze nešto više od 18 km uz ukupni visinski usponom nešto više od 930 m.

Uspješan povratak u Tuzlu cca 22 sata. Učesnici ispunjenih očekivanja sa iskazanim visokim stepenom psihofizičkih sposobnosti i timskog opredjeljenja uvjereni u stvarnost ljepote i moći ove krasne planine.

Do novih planinarskih destinacija.

Vas i Planinu Volim